Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Emine Burek iz Mostara, u općini Dubrava, u Zagrebačkoj županiji, primilo je brojne nagrade za svoj uzgojni rad i proizvodnju mlijeka. Eminin otac Josip, legendarni je uzgajivač goveda koji je ljubav prema poljoprivredi prenio na kćer koja uspješno vodi gospodarstvo.
Emina Burek, diplomirana agronomkinja, kazala nam je da se mnogo toga promijenilo u mljekarstvu unutar 30-ak godina otkako se njena obitelj počela baviti stočarstvom. Kaže da je situacija sve teža o čemu svjedoči broj nestalih gospodarstava, ali unatoč tome odolijeva brojnim nedaćama, a obitelj Burek uspjela je i robotizirati farmu.
-Bavimo se proizvodnjom mlijeka, tovom junadi i proizvodnjom rasplodnih junica. Na našoj farmi uzgajamo simentalsku pasminu goveda i od nje ne odustajemo. Simentalska pasmina nam se pokazala kao najbolja zbog mesa i mlijeka. Osim mlijeka možemo postići i dobru cijenu za prodaju stoke. Obrađujemo oko 180 hektara zemlje i na njoj obrađujemo svu našu stočnu hranu, a smjesu kupujemo na tržištu. Imamo desetak zaposlenih domaćih ljudi pa mogu reći da osim moje obitelji, još puno obitelji živi od ovih krava.
Moj radni dan ili tjedan je jedan zatvoreni krug koji nema početka ni kraja. Žive su životinje, stalno se nešto događa i po noći znaju biti telenja. Prosječni radni dan kreće ujutro obilaskom stoke na farmi. Prije tri mjeseca smo uspostavili robotsku mužnju i to je jedan dio posla koji je sad promijenjen. Prije smo imali radnice koje su dolazile na mužnju pa sam ih dočekivala i pratila rad. Sad pratim brojke na računalu koje mi robot šalje, ali u cijelom tom postupku opet su potrebni ljudi i treba stalno raditi oko životinja. Tu je čišćenje i kontrole koje se moraju obaviti bez obzira što su uspostavljeni roboti.
Sama osjemenjujem krave pa imam i taj dio posla. Stalno se događaju i neke migracije, od prodaje do selidbe stoke iz jednog objekta u drugi. Sve to treba odrediti i koordinirati – kazala je Emina Burek i dodala kako uz veterinarske poslove ne stigne raditi i kućanske poslove koje odrađuju roditelji.
-Kad riješim poslove u staji čeka me jako puno administrativnog posla. Svakim danom tog posla ima sve više i to vrijeme bi radije utrošila na rad sa životinjama, ali moram odraditi i taj posao s papirima. Na neki duži odmor ne mogu otići, eventualno ako odem na more na nekoliko dana, ali uvijek sa sobom nosim laptop i svu potrebnu opremu. Stalno sam u kontaktu s farmom – kazala je i osvrnula se na rad robota.
-Svakako zamjenjuje veliki dio radne snage, puno je precizniji i puno je podataka od robota. Taj proces prijelaza je jako stresan za krave i sad imamo pad proizvodnje, čak 30-40 posto. još su došle i visoke temperature, ali vjerujem kako će se dolaskom jeseni i proizvodnja vratiti na staro.
Kroz sve ove godine na farmi je bilo nekoliko holstein krava, ali više eksperimentalno. Simentalac nam se pokazao kao jako otporna pasmina koja daje puno mlijeka i jako dobro meso. Otkupljivači stoke rado kupuju simentalca zbog teksture mesa, mramoriranosti i dobar je prirast. U ovom poslu me održava ljubav prema tom poslu. Oduvijek smo imali stoku i oduvijek smo ja i sestre bile u kontaktu sa životinjama. Normalo je bilo da se radi na gospodarstvu, odlučila sam studirati agronomiju što je potvrdilo cilj i posao koji želim raditi. Nakon završetka studija bilo je prilike da ostanem raditi na fakultetu, ali uvijek me više privlačilo poduzetništvo i način da čovjek sam kreira svoju poslovnu politiku.
Kao obitelj smo preživjeli krizne trenutke i kao obitelj ponovo smo krenuli u veliku investiciju, u robote. Preživjeli smo i nisku cijena mlijeka, no sada je generalno loša situacija u proizvodnji mlijeka. Gledam susjede Slovence koji su uspjeli izgraditi farme koje nisu prevelike, ali su stabilne i to je dokaz da se može živjeti od poljoprivrede. Zadovoljna sam što postoji županijska simentalska udruga u Vrbovcu i što postoji središnji savez. Aktivni smo, dobivamo više informacija, povezani smo i onda je lakše kad čovjek nije sam. Savez još jača, ali vidi se da ima snagu i da mora postojati u sklopu svih institucija vezanih na poljoprivredu – rekla je i osvrnula se na mehanizaciju na farmi.
-Moramo pratiti i trendove vezane na mehanizaciju, opremili smo se potpuno za spremanje travne sjenaže, imamo sve linije za sjetvu kukuruza i trave, a od usluga koristimo siliranje kukuruzne silaže. Naravno, pratim i genetiku i taj dio mi je najdraži u ovom poslu. Koristim bikove prema preporuci Udruge i “Uzgoja goveda”. To se pokazalo da ima efekta i vidi se na proizvodnji, izgledu stoke i po svim parametrima. Posebice je to vidljivo otkad radimo i genotipizaciju ženske teladi i svaka generacija je za nekoliko indeksa bolja. Određujem i sparivanje, jer svaki vrhunski bik ne odgovara na svaku kravu. Cilj je da prema parametrima koji opisuju kravu pronalazimo bika koji popravlja svojstvo koje kod krave nije onakvo kakvo bismo željeli. To je put kako doći do vrhunskog teleta – kazala je i poručila zašto se baviti ovim poslom.
-Svi koji se odluče baviti ovim poslom moraju imati ljubav prema tom poslu. To je jedan od početnih uvjeta da će uspjeti. Ni u jednom poslu nije jednostavno. Kao i u svakom poslu ima dobrih i težih trenutaka, tako je i u poljoprivredi, mljekarstvu, ali ljubav prema poslu zasigurno donosi i uspjeh – zaključila je Emina Burek.