Uskrs je. Nebo se spustilo na zemlju. Isus je uskrsnuo, kako je i rekao. Uskrs se događa u svakom plemenitom srcu. Danas „Prigorski hr“ donosi jednu, tu pored nas, svakodnevnu Uskrsnu priču.
U Žuncima na kućnom broju 85 žive Marica (58) rođena Sobota i Branko Šalamun (66). Jednog lijepog sunčanog dana, Branka smo zatekli kako sjedi pred kućom. A gdje je Marica? “Tu je negdje!”, kaže.
Nismo stranci. Branko me imenom oslovljava. Znamo se iz viđenja. I glas mi prepoznaje. Što ti je snaga Radija.
Branko veoma srdačno pozdravlja Željku Nevistić Vuk koja je o njima skrbila tri godine realizirajući program „Zaželi“ Gradskog društva Crvenog križa Grada Vrbovca. Tri puta tjedno im je pomagala, čistila, pospremala i skrbila o njima. Zbližili su se. I sada dođe, iako nema obaveza.
Papa Franjo ove korizme ističe: “Dok imamo vremena, širimo dobro. Sijati dobro za druge i biti sabrani u srcu”, Uskrsna je poruka.
Željka se zbližila s ovom obitelji. Dan uoči našeg posjeta, donijela im je „fasung“. Vrijeme je Uskrsa. Navek u kući treba biti osnovnih namirnica. -Željka nam je i otac i majka – rekao nam je Branko.
Šalamuni su na brijegu malo podalje od asfalta. -Je. Tu vam je bilo blato „do koljena“ kak se veli. Zahvaljujući Gradu Vrbovcu i posebno razumijevanju gradonačelnika Denisa Kralja, navezli su kamen, pa se do njih može lakše.
Pomoglo se ovoj obitelji, koja je bez djece. Sad žive u boljim uvjetima Uredili smo im unutrašnjost (sobu, hodnik kuhinju 0SB pločama) i nabavili peć. Sve je to koštalo 4 500 kuna. Dao je i Grad i Centar za socijalnu skrb.
Šalamuni su zadovoljni. Čak što više. Presretni su. -Je, samo da noge služiju.-uglas će i Marica i Branko. Svaki u ruci drži štap. Lakše im je. -Sad je već dobre, kako je bile. Branko je imao moždani. Marica je 1980.“išla za muž“
Kad ste je prvi puta vidjeli?
-Bila je na paši sa svinjami u selu Dolijancu kod Velikog Ravena. I kad sam je videl, rekao sam moja si i Božja. I živi se – rekao je Branko.
Sad zajedno dobivaju 3 000 kuna socijalne pomoći. Ostavili smo ih pred kućom. Branko je išao za nama do auta, pratio nas je. -Sretan Uskrs! Dojdite nam – poručio je.
I kad sam ga sutradan nazvao da bih provjerio ime rodnog sela supruge Marice, čim je telefon zazvonio, čuo sam Brankov glas Bog Željkice…