Maskeroni, demoni, bljuvači vode, lisnata lica i slične dekoracije posebno su popularne u arhitekturi od gotičkog doba, ali nalazimo ih i ranije. Već od antike. Isprva, svrha je ovih demona duboko mistična: oni čuvaju zgrade i ljude u njima od zloduha i različitih zala. Kasnije, postaju sve više dekorativni dodatak, omiljen u 19. stoljeću u vrijeme historijskih stilova i stilskog eklekticizma. Pojavljuju se i u arhitekturi postmoderne.
Zanimljiva zbirka iskešenih maskerona, s prvotnom funkcijom da bljuju odvodnu vodu sa balkona, nalazi se na Hrvatskom domu u Križevcima. Projektant, arhitekt Podhorski, školovan je na Akademiji lijepih umjetnosti u Beču, te je isprva pod snažnim utjecajem bečke secesije, koja je obilno koristila različite stilizirane ukrase fasada.
Isti arhitekt svojim se karakterističnim maskeronom ‘potpisao’ i na zvoniku crkve Svetog Križa, prigodom obnove crkve, prema njegovom projektu. Zanimljiv maskeron, malo više u helenističkom stilu nalazimo i na Munjari, odmah pored Svetog Križa.
Da se doista radi o autorskom potpisu Stjepana Podhorskog, možemo se uvjeriti, prošećemo li malo dalje: u Zagrebu, na Marulićevom trgu 5-6, dvije su modernističke zgrade, prema projektu istog arhitekta, koje čuvaju jednaki demoni, kao i Hrvatski dom. Građene su nešto kasnije, 1923. godine.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
