U križevačkom prigradskom zaseoku Gornja Brckovčina, na križanju lokalnih putova, nalazi kapelica svete Elizabete. Sveznajući Google-Maps će nas informirati da se radi o svetištu Elizabete Portugalske.
Sumnjičava znatiželja potakla me da pođem ovim tragom, jer mi je bilo iznenađujuće, a i nevjerojatno da bi se kult ove španjolsko-portugalske svetice proširio u naše krajeve. No, tek daljim istraživanjem upao sam u labirint mnoštva mogućih svetih Elizabeta!
Dapače, istraživanje me čak vratilo i na Elizabetu Portugalsku!
No, krenimo redom:
Najpoznatija je ona Elizabeta, majka Ivana Krstitelja, čiji je kult opće raširen, ali ne posebno lokalno u Zagrebačkoj biskupiji. Postoje dvije ugarske princeze Elizabete, kći Andrije II. i kći Andrije III., oba Arpadovića. Ovo zvuči gotovo kao omaška, odnosno razdvajanje jedne te iste osobe na dvije, ali nije.
Kasnija, kći Andrije III. poznatija je kao Elizabeta Ugarska, dok je kći Andrije II., zbog braka sa Tirinškim grofom Ludvigom poznata kao Elizabeta Tirinška. Njen je kult snažno raširen po ugarskim zemljama, pa i po zagrebačkoj biskupiji koju su osnovali Arpadovići. Ova je Elizabeta, zbog dinastičkih veza bila i krsna kuma Elizabeti Portugalskoj!
U vizitacijama je u župskoj spomenici župe zabilježeno je da je već 1720. ovdje postojala drvena kapela koju su sami žitelj sagradili na čast Elizabete Tirinške. Dakle, za početka je riješeno pitanje ‘vlasništva’, odnosno titula kapelice. Elizabeta Tirinška, čiji se kult često miješa s Elizabetom Ugarskom, bila je velika dobročiniteljica i pomagala je siromašne.
Elizabeti Tirinškoj posvećena je i župna crkva u Jalžabetu (mada se često navodi ova druga ‘Ugarska’), a središte kulta su joj velike crkve u Marburgu i Košicama.
Župnik Josipović, po svom nastupu u Križevcima, 1752., nalazi kapelu u veoma lošem stanju, a čini se da je kasnije bila i porušena jer ju vizitacije 19. stoljeća ne spominju. Potom, 1914., opet na inicijativu i radom samih mještana, kapelica se ponovo podiže. To je ista kapelica koju gledamo i danas, skromnih dimenzija, ali sada već sa više od 300 godina dokumentirane povijesti.
Veoma je zanimljiv navod iz župske spomenice koji prenosimo u cijelosti:
‘Ova kapela, kako pripovijedaju stari, bila je prvobitno sagrađena od pletera i to na Čast svetom Brcku (Brictius), a kasnije na čast sv. Elizabete, kneginje Tiringijske, kćeri ugarskoga kralja Andrije II. Budući da je ova bila kraljevske krvi, a žitelji Brckovčine, kao što i svi po cijeloj zemlji proniknuti idejama republikanstva, koje im je u glavu utuvio Stjepan Radić, ne htjedoše imati oltarnu sliku okrunjene glave. Za to je župnik M. Frzić dao izvesti sliku ‘Pohođenja B.D.M.’ Oltar sa slikama načinio je zagrebački umjetnik Kaplan, i to bas umjetnički.’
Zacijelo je točan navod da je kapelica prvo bila posvećena svetom Brcku, obzirom na ime naselja, no zanimljivo je da joj titulara ovaj puta mijenja politika, i to Radićeva! Da bi izbjegli krunjenu glavu, na oltar postavljaju svetu Elizabetu, majku Ivana Krstitelja.
Kapelica je danas u dobrom stanju, a slike koje se spominju nalaze se na oltaru: lijevo je sveti Petar, u sredini Pohođenje BD Marije svetoj Elizabeti a desno sveta Rozalija. Spomenuti Josip Kaplan imao je u to vrijeme u Zagrebu tvrtku specijaliziranu za opremanje crkvenih oltara, i nejasno je da li je sam bio autor ovih slika i oltara ili samo trgovac umjetninama. Opremio je među inim crkve u Pokupskom i Novom Čiču.
Ovaj slučaj promjene titula crkve, podsjeća na jedna bliski primjer (u koji doduše nije bila upletena politika), o kojem smo ovdje već pisali, crkvu Svetog Antuna Opata u Gušćerovcu, na čijem se glavnom oltaru, međutim, naslazi slika svetog Antuna Padovanskog.
zb/prigorski.hr