U organizaciji Udruge Osebunjek u Vrbovcu je održan šesti po redu recital “Stara lipa”. Recitalu je prethodio natječaj na koji su se prijavila 52 autora sa 120 pjesama. Izborno povjerenstvo u sastavu književnik Tomislav Ribić, prof. Predrag Topić i učiteljica Nikolina Crnčić za objavu u Zborniku s recitala odabralo je 55 pjesama od 46 autora, a 26 pjesama je bilo odabrano za čitanje na recitalu.
Uz brojne pjesnike i goste, recitalu je prisustvovao gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj. Ove godine su pohvaljeni sljedeći autori – Anica Piculek iz Bistre za pjesmu “Bantuvajuče misli”, Dragica Reinholz iz Zlatara za pjesmu “Kalna voda” i Stjepan Kralj iz Sesveta za pjesmu “Čistač cipelu”.
Prvo mjesto osvojila je Snježana Budanec iz Odre za pjesmu “Moja babica je kak Betty White”, drugo mjesto Ljubica Ribić iz Varaždina za pjesmu “Grde riječi”, a treće mjesto Darko Foder iz Ivanca za pjesmu “Mouč”.
Moja babica je kak Betty White
Moja babica je svetle vužgala;
hmila si je obraze i lasi oprala.
Na tie dan vse nas je znala.
Nazadnjem nas na obed pozvala.
Babica je vse priznala;
da neče više stranjska biti,
vu luckem domu spati.
Hoče dima k sebe iti:
„Peljete me brže bolje
domovine moje.“
Pak kam bi babica štiela zdej iti?
Kakev ju je veter zmotani prehitil?
Morti kakev liek treba spiti
da more normalna biti.
Z tega filma ni ju moči stirati!
Po doktora fletne berže trieba otiti.
Opravu je vu kola diela.
Nametala cielu trugu kaj god je svojega
imela.
Med viešem se zagniezdila
i čaka da ju dima kak Betty White peljame.
Vsi sme se spred hiže poseli,
čakali sme kak i gda bu se tie film završil.
Od čakanja nas žeja hlovila.
Unda sme si i gemište složili
kak bi leže to gledeli
i pecilke sme si pojeli.
Na zadnjem ju van z teg filma pozvali.
Doktor kad je došel,
zgotovil je berže pregled.
Z batinu med persnim košem.
Otpeljala ga hitna.
Babicu pak ne!
Vuloga joj je vu filmu prebitna!
Babica ni nekterna hollywoodska zviezda
sitna.
Zamel je veter cajte,
zadriemali sme skorem zate.
Najemput babica se zdigla
i hu tem momentu
film se završil.
Mi sme vsi ostali kak kipci sedeti.
Lukali jen vu drugoga
kak da sme se mi hutem filmu zgubili.
I na kraju sme se od smieha podrapati šteli.
Babica je trajnju popravila,
nasmejala se i rekla:
„Sme stigli?!“
