„Osebunjek“ je novoustrojena udruga za očuvanje i promicanje kajkavskog govora i zavičajne kulturne baštine vrbovečkog kraja Udruga se uspješno predstavila na poetsko glazbenoj večeru u Vrbovcu.
Katarina Zadrija predsjednica, istakla je da je cilj Udruge očuvanje i promicanje kajkavskog govora. Oni namjeravaju održavati recitale, poetske večer te izdati rječnik. Tatjana Kobija i Marija Petrek kazivale su svoje pjesme. Dr.sc. Alojzija Tvorić Kučko održala je stručno predavanje o kajkavskom dijalektu i kajkavskom govoru vrbovečkog kraja te je pored ostalog istakla da se tragovi kajkavskog narječju naziru u prvim zapisima na hrvatskom jeziku, već u 12. stoljeću da bi pravi “procvat” kajkavština imala u 17. stoljeću.
Uz opise vrbovečke kajkavštine, koja obiluje brojnim i živopisnim lokalnim govorima, vezuju se rječnici (rukopisni Dikcionar Adama Patačića iz 18. st.) i gramatike (Ignaca Szent Martonya) koje otkrivaju njezine osobitosti u prošlosti.
– Pozivam mještane Vrbovca i uže okolice da nam pomognu u sastavljanju kajkavskoga rječnika bilježeći riječi i njihovo značenje kako bismo prikazali jezični bogatstvo našega kraja, bogatstvo koje polako nestaje – istakla je na kraju dr. sc. Alojzija Tvorić Kučko.
U glazbeno-poetskoj večeri Božica Jelušić ugledna hrvatska književnica i prevoditeljica čitala je pjesme iz svoje posljednje zbirke „Štorga“.
Katarina Zadrija:
Če bi mogla
Če bi mogla ziti z sebe vun
Poleteti kakti tica
Perouti svoja širiti
Preko brega i ravnica
Če bi mogla bi letiela
Čez te ljieta zlatne
Tam de visibabe
Kre poutoka su rasle
Če bi mogla perouti bi njim dala
I podigla k sebe
Vu te plave nebe.
Nek se nafče glave v zraka digati
Visoke gore gledeti
Ne se predati, glave prigibati.
Če bi mogla poletela bi
Na meste de saka mlada duša
Življenje po prvi pout kuša.
Če bi mogla Ruselka biti
Sake mlade duše
Kouraža po glave posipati.
Če bi mogla srečna bi bila
Senje svoje bi spunila.
U glazbeno poetskoj večer sudjelovali su glazbenici Marko Antolković i Matea Koren.
Dragan Vicković/prigorski.hr