Nedaleko Grada Križevaca smjestilo se malo naselje Heruci. Ugledavši tablu s natpisom imena, prisjetili smo se i posljednje osuđene hrvatske vještice Magde Logomer, zvane Herucina, piše Glas Podravine i Prigorja.
Magda je rođena 1706. godine i krštena je u crkvi svete Ane u Križevcima. Odasla je u zdravu i snažnu djevojku koja se po dosadašnjim saznanjima voljela svađati, a ponekad i potući sa susjedama. Bila je travarica i bavila se liječenjem, no mnogima se zamjerila zbog svoje prgave naravi. Udala se za Franju Heruca i rodila šestoro djece, od kojih je najstarija bila kći Barbara. Godine 1757. susjeda je Magdu optužila za vještičarenje pa ju je sud osudio na mučenje. Nakon dugotrajnog „ispitivanja“ priznala je da je vještica i osuđena je na smrt spaljivanjem. Od lomače ju je spasila sama carica Marija Terezija koja je Herucinu oslobodila optužbi i osigurala joj daljnji siguran boravak u obiteljskoj kući.
Magda Logomer rođena je u selu Podgajec, no njezin suprug bio je iz sela Heruci gdje je (vjerojatno) i Magda dočekala starost. U tom su naselju sve do nedavno živjele samo obitelji Heruc, no vremenom se i to promijenilo. U selo su se priženili momci drugih prezimena iz susjednih naselja, a danas je u Herucima samo jedno gospodarstvo obitelji Heruc.
Iako više ne živi u staroj kući gdje je odrastao, Ivan Heruc svakoga dana dolazi na starinu gdje ima nekoliko domaćih kokoši. Mi smo ga zatekli na dvorištu gdje je bacao kukuruz svojim kokama, i već na početku razgovora ga upitali nije li baš on potomak Magde Herucine?
– Ne znam jesam li njezin potomak, no rođen sam na isti dan kao i ona, a to je 18. svibnja – nasmijavši se rekao nam je Ivan.
Foto: Mirko Lukavski
– Odrastao sam uz oca Slavka i majku Anku koji su se, kao i ostali sumještani, bavili poljoprivredom. Mi smo bili jedna od imućnijih obitelji pa smo imali konje, krave, svinje i perad. Osim nekoliko jutara zemlje, imali smo i vinograd. U našoj obitelji je duga poljoprivredna tradicija. Moj pradjed Ivan već prije Drugog svjetskog rata kupio je dreš kojega je pokretao stroj marke Aran. Bavio se i uzgojem stoke koju je prodavao čak u Beču. Ova kuća u kojoj se nalazimo, sagrađena je 1929. godine od cigli koje su rađene i pečene u blizini, a da se nije štedjelo na materijalu vidimo i po zidovima koji su debeli četrdeset centimetara! Djed Valent završio je i poljoprivrednu školu, a s bakom Dragicom također se bavio poljoprivrednom proizvodnjom. Ja sam do pred desetak godina ovdje uzgajao ovce i goveda, no danas od životinja imam samo nekoliko kokica. Kako naslijeđeno zemljište ne bi bilo prazno, ove sam godine zasadio kestene – kazao je.
Naš domaćin prisjetio se i dječačkih dana. Djeca nisu imala igračke kao danas, no u igrama su se snalazili na razne načine. Zimi su sami radili skije kojima su skijali u obližnjoj šumi. Do zgrade osnovne škole u Križevcima sa još petoro svojih sumještana išao je pješke, jer nije bilo nikakvog prijevoza. U to vrijeme i glavna prometnica prema Vrbovcu nije bila asfaltirana, a od sela do grada vodio je blatnjav put. U jesen i u zimi mali đaci su pješačili u čizmama, a pred školom su skidali blatnjave čizme i obuvali cipele. Struja je u selo uvedena nakon drugog svjetskog rata, a prvi televizor kupio je Joža Heruc 1969. godine pa su susjedi i Joža sa strepnjom pratili prvi čovjekov let na mjesec.
Te je godine asfaltirana i prometnica prema Vrbovcu a mnogo kasnije mještani su vlastitim novcem platili i asfaltiranje samog naselja. Sedamdesetih godina proteklog stoljeća, susjed Hadrović kupio je i prvi traktor. Danas se stanovnici bave poljoprivredom na malo i samo za svoje potrebe, a u selu ima šest krava i nekoliko svinja. U Herucima je danas šest naseljenih kuća u kojima žive obitelji Hadrović, Horvat, Valjak, Grdić, Slaviček i Stefanović. Od ukupno 24 stanovnika, najstariji je Stjepan Hadrović. Najmlađa je Ivona Hadrović koja pohađa treći razred osnovne škole, no osim nje, u selu je još sedmoro učenika Naselje ima struju, javnu rasvjetu, telefon i vodovod, a i plinski vod nije daleko pa se ovom malom naselju smiješi svjetla budućnost.