Roman Slobodana Šnajdera “Doba mjedi” predstavljen je u petak u Osijeku u sklopu Dana njemačke i austrijske kulture i u organizaciji Njemačke zajednice – Zemaljske udruge podunavskih Švaba u Hrvatskoj.
“Doba mjedi” priča je o dvoje ljudi koji su odživjeli svoj život u doba ekstrema te o njihovu potomku, u ovom slučaju autoru romana kojega je zapalo, kao ne baš sretno nasljedstvo, izaći na kraj s tom činjenicom. Georg i Vera, kako se u romanu zovu, imali su, naime, do neke točke svojeg života ekstremno suprotstavljene biografije. Oni se sreću čim je to bilo moguće, a da ne bude pogibeljno, nakon što je ama baš sve na svijetu bilo protiv toga susreta. Potom odlaze različitim putovima, kad ih je baš sve upućivalo na to da ostanu zajedno, ističe nakladnik TIM Press.
“Roman je obiteljska kronika. Uglavnom je o ocu koji je bio klasični Volksdeutscher i koji je rođen u Nuštru te pripada njemačkoj manjini koja je došla u Hrvatsku, u Slavoniju u okviru terezijanskih reformi. Htio je biti pjesnik, nije htio biti vojnik, no kao mladić je unovačen u Waffen-SS, što ga dovodi na poljsko ratište. Imao je neku ludu sreću i uspio se provući kroz rat u Poljskoj, našao se potkraj rata u sovjetskoj jedinici jer je pobjegao od Waffen-SS-a, i to mu je spasilo život. Istodobno, moja majka bila je partizanka, bila je u ustaškom logoru u Staroj Gradišci. Da su se oni samo malo ranije sreli, mogli su se i međusobno likvidirati, a onda ne bi bilo ni mene ni ovoga romana”, rekao je Šnajder.
No, sudbina je htjela da Georg i Vera postanu kratkotrajni bračni par te dobiju sina koji sada piše njihovu priču. Priča je europska po tome što se dogodila u mnogo verzija, svjedočeći o moći ideologije koja zna podijeliti i stol i postelju, jučer kao i danas, također i u ovom stoljeću koje nije ništa manje obilježeno ekstremima. Zbog različitih obzira, pa i zbog straha, ona je malo kada ispričana do kraja.
“Sebe sam u romanu ‘sakrio’ u lik nerođenog bića. Vidim cijelu situaciju i znam da bi se roditelji mogli susresti i prerano. I strahujem. Sva je moja želja da se oni upoznaju u najbolje vrijeme i da se ja rodim”, rekao je autor i dodao kako je, kad je konačno kao odrastao čovjek otkrio povijest svoje obitelji, koja u sebi krije tolike strahote, odlučio to sam sa sobom riješiti kroz taj roman.
Novinar i književni kritičar Saša Drinić ocijenio je kako je autor “odlučio prokopati prošlost svoje obitelji u maniri velikog majstora pera te sve dodatno omeđiti maštom”.
“Posebno stilski zanimljiv je način pisanja u kojem se nerođeni sin svojim monolozima obraća roditeljima”, rekao je Drinić te zaključio kako su oni “maestralno inteligentno postali dio bezvremenskog romana koji svakako treba pročitati”.
(Hina)
fah