U subotu na posvetkovinu sv. Doroteja, biskupa i sv. Kuzme u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima vladika mons. Milan Stipić rukopoložio je za prezbitera Križevačke eparhije đakona Ivana Skalivyskoga.
Ivan Skalivsky rođen je 6. srpnja 1996. u Ukrajini, Ivano-Frankivsk, Ripne. Školovao se u Ivano-Frankivskom bogoslovnom sjemeništu. Magistrirao sam u Varšavi u Akademia Katolica Collegium Bobolanum. Nakon toga primljen je kao kandidat za Križevačku eparhiju.
U homiliji mons. Milan Stipić istaknuo je kako čovjek ne smije biti licemjeran i gledati tuđe grijehe, a propuštati svoje grijehe. -Često je u životu da osobe koje imaju problem, kompleks, strah panično napadaju druge osobe, zbog toga što tako skrivaju vlastitu slabost. Isus nas poziva i govori nam da ne budemo takvi ljudi. Budite ljudi ljubavi, ljubite najprije sebe, prihvatite najprije sebe, svoj život, takve kakve nas je Bog dao i trudite se ispraviti ono što u životu ne činite dobro. Suočite se sa svojim zlim navikama, sa svojim zlim osjećajima, naučite se prihvaćati drugog čovjeka kao osobu koju je Bog poslao tebi u susret i koja ti donosi neku radost. -kazao je mons. Stipić.
-Danas ljudi u raznim krizama napuštaju Krista, napuštaju vjeru i okreću se oblicima života gdje im ne treba Bog niti vjera niti plan niti zakon niti duhovnost te pokušavaju sami sebe zadovoljavati nekim stvarima, koje su čisto prolazne. -istaknuo je mons. Stipić naglasivši gdje nema žrtve nema ni ljubavi.
-Bog nas poziva da budemo civilizacija ljubavi, pogotovo mi kršćani te da ljudi žive po ljubavi gledajući nas. Često puta nam to ne ide za rukom, iako se trudimo i molimo se Bogu i naviještamo Božju riječ. Često vidimo oko sebe da je uglavnom neki neuspjeh, pa se pitamo što još trebamo učiniti. – rekao je mons. Stipić.
-Kada nastupamo u ljubavi i radosti u entuzijazmu, puni zanosa, puni poleta prema Bogu i prema Njegovoj ljubavi, taj zanos i taj polet zaplijenit će i druge ljude. Kada su vjernici mrtvi prema Bogu, a svećenici indiferentni prema Bogu, ta Crkva nema budućnosti. Kada su ljudi poletni, zanosni i puni vjere tada Crkva cvjeta, onda se Duh Sveti utjelovljuje u nama i mijenja nas, mijenja sve oko nas i to je ono najradosnije što nam Bog daje. -zaključio je mons. Stipić.