Troje ustavnih sudaca koji su bili protiv odluke da Zoran Milanović ne može biti mandatar ni premijer ustvrdili su da se iz priopćenja Ustavnog suda nakon te odluke može iščitati protuustavna prijetnja novom Saboru “da paze što rade i koga podržavaju”.

Ističu i da iz argumenata devetero njihovih kolega koji su izglasali odluku ne mogu zaključiti da postoje ustavnopravno precizno određeni temelji koji opravdavaju takvo postupanje.

„Ono što većina u Ustavnom sudu zapravo govori u svome priopćenju je sljedeće: rezultate izbora ćemo priznati ako premijer bude netko drugi, a ako to bude Zoran Milanović, onda ih nećemo priznati. To priopćenje je, u stvari, prijetnja i novom Saboru da paze što rade i koga podržavaju. Ta je prijetnja duboko protuustavna”, zaključuju ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Gorana Selanca koji su protiv današnje odluke objavili izdvojena mišljenja.

Ističu da ovako značajni koraci i korištenje ovlasti koje Ustavni sud ima na raspolaganju traže ne samo primjerenu već i izričitu te jasnu ustavnopravnu argumentaciju, što je „posebno slučaj kada Ustavni sud postupa samoinicijativno”.

Upozorenje Ustavnog suda nazvali su kontradiktornim jer većina navodi da je predsjednik Republike svojim postupanjem povrijedio sama strukturalna načela ustavnog poretka i njegove najviše temeljne vrednote, a istovremeno „ono nije utjecalo na sam izborni postupak u dovoljnoj mjeri da ga se može smatrati bitnim, što bi naravno tražilo propitkivanje samog rezultata izbornog postupka”.

Za priopćenje Ustavnog suda kažu da uz tu teško popravljivu logičku manjkavost sadrži i prijetnju koja nije utemeljena ni u kakvim propisima, „što sve jednom Ustavnom sudu koji bi trebao držati do sebe ne priliči”.

‘Na zastupnike ne smije utjecati nitko osim njihove savjesti’

Suci navode da se time ograničava pravo zakonito izabranim zastupnicima da po svojoj volji podrže vladu i premijera kojeg žele te podsjećaju da zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat te da na njih ne smije utjecati nitko osim njihove savjesti, a svakako to ne bi trebao činiti Ustavni sud.

Dodaju i da se protuustavna prijetnja sastoji u povezivanju načina obavljanja predsjedničke funkcije i rezultata izbora, što nisu očigledno niti nužno povezane kategorije. „Smatramo da predsjednik RH, naravno, ne može istovremeno biti i predsjednik vlade, ali nema ni ustavnih niti zakonskih prepreka da to ne bude ako prethodno dade ostavku na dužnost Predsjednika RH”.

Podsjećaju da je za eventualno kršenje Ustava u obavljanju predsjedničke dužnosti sankcija, nakon ustavom predviđene procedure, prestanak dužnosti predsjednika, a ne zabrana obavljanja političke funkcije.

„Većina u svojem priopćenju ne navodi iz čega bi ta zabrana proizlazila, jer to i ne može navesti. Takvog propisa nema. Većina ne navodi niti koliko bi takva zabrana trajala: doživotno, nekoliko godina ili jednostavno dok se Ustavni sud ne prestane ljutiti na Zorana Milanovića?”

„Kako sami ne bi ostali nejasni dužnost nam je naglasiti da ne smatramo da je došlo do bitnih povreda Ustava temeljem kojih je moguće raspravljati o opovrgavanju rezultata izbora”, kažu suci Abramović, Kušan i Selanec.