Na panelu o vrednovanju studentskih postignuća koji je održan u srijedu u Zagrebu kao središnji događaj Tjedna Centra za e-učenje Srca, zaključeno je kako se ishodi učenje na sveučilištima počesto postavljaju formalistički, te je pozvano na njihova ozbiljnija vrednovanja.

Ishodi učenja su ono što će netko moći napraviti nakon što prođe neku obrazovnu jedinicu, a vrednovanje ishoda je jesmo li ostvarili te ishode. Studenti obično ne čitaju na kakve bi ih ishode studijski programi trebali pripremiti, ali da to čitaju jako bi se začudili, rekla je Vesna Vlahović Štetić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Napomenula je kako nastavnici često nasljeđuju neke programe i ne propituju njihove ishode učenja.

Nenad Judaš s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu kazao je da je često problem što sveučilišni nastavnici nemaju metodičko obrazovanje nego su više znanstvenih usmjerenja, pa im ta pitanje nisu bliska. Ljudi koji se nisu s time susretali imat će problema s određenjima ishoda učenja, ocijenio je.

Naglasio je da je kod učenja važan sadržaj a ne forma. Judaš kaže kako nastavnici ne bi smjeli zaboraviti da je njihova prva dužnost odgoj, pa tek onda obrazovanje, koje je posljedica odgoja. Tada će studenti ostvariti puno više, dodao je.

Vedran Katavić s Medicinskog fakulteta u Zagrebu smatra da nije dovoljna samo kognitivna domena učenja nego jednako tako afektivna i psihomotorička domena. Nije važno samo da usvoje znanje, nego da se ponašaju u skladu sa znanstvenom etikom, i kako se nauče odnositi jedan prema drugom i prema predmetu učenja, istaknuo je.

Katavić je izrazio zadovoljstvo rezultatima istraživanja zadovoljstva studenata učenjem, koje je bilo 100 postotno pozitivno i kazao da je to plod strpljivog rada i partnerskog odnosa sa studentima.

Prevladava didaktički manjkav pristup u kojem se je na djelu igra ‘mačke i miša’, u kojoj profesorima nije važno utvrditi je li student postigao ishod, nego da dokaže da nije, kazao je.

Dodao je kako su studenti tijekom svog školovanja naučili da će ih učitelji iznevjeriti, da će im reći da je važno jedno, a da će ih pitati drugo. “Nisu vjerovali da ćemo ih pitati ono što smo rekli da ćemo ih pitati”, zaključio je.

Snježana Kužir s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kazala je da studenti dolaze iz srednje škole s uvjerenjem da nešto treba naučiti za ispit i odmah to zaboraviti, što je veliki problem.

Kazala je kako studenti samo dođu vidjeti jesu li pali ili prošli. Zapravo, dodala je, najvažnije je koliko je ostvario, i ako tako gleda onda ishodi funkcioniraju, ali studenti najčešće nisu zainteresirani za to.

Snježana Kužir se zauzela za formativno vrednovanje znanja kojem cilj nije samo ocjena, nego informacija koja će studentu pomoći da zna koliko zna i da popravi ishode.

Ona je također primijetila da studenti provode na fakultetu po deset sati dnevno i nemaju se kada pripremiti za vježbe koje će biti sutra. U takvoj nastavi se lako izgubi bit, treba postići konsensus što je bit znanja kojom studenti treba ovladati i dati manje ali možda interesantnije, zaključila je.