Gradska knjižnica Franjo Marković Križevci poziva na otvorenje izložbe Krunoslava Martinovića “Titraji pejzaža” u utorak, 5. studenog u 18 sati u prostoru knjižnice.

Ulazak je slobodan.

Krunoslav Martinović je rođen 5. listopada 1939. u Križevcima. U rodnom gradu završio je  gimnaziju,  studij medicine u Zagrebu 1964. Od 1965. pa do umirovljenja, 2004. godine stalno je zaposlen u Varaždinskoj Općoj bolnici. Bio je specijalist internist u Kardiovaskularnom odjelu te je 1982. magistrirao temom iz kardiologije. Slobodno vrijeme posvetio je slikarstvu.

Od ranog djetinjstva bavio se crtežom i likovnim izrazom u različitim tehnikama, od olovke, ugljena,  tuša, akvarela, ulja i akrila na platnu. Član je HDLU-a i drugih likovnih udruga sjeverozapadne Hrvatske. Bio je i član Likovnog ateljea Križevci. Imao je 40-ak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i preko 300 skupnih. Krunoslav Martinović ima iza sebe brojne kataloge, prikaze, intervjue, a 2002. tiskana mu je monografija koju je priredio Juraj Baldani.

Za svoje likovno stvaralaštvo primio je više priznanja među kojima se ističe Nagrada Europske akademije za znanost, književnost i umjetnost iz Napulja, „Grand Prix Mediterranee Etoiles  d’Europe“,  za dostignuća na području impresionizma i avangardnog slikarstva.

Martinović kaže o sebi: “Najčešći motiv bila mi je priroda, dakle krajolik. Desetljećima slikam impresionističkim načinom pejzaže Prigorja, varaždinsko okružje, naše lijepe rijeke, jezera, more i priobalje… Još od đačkih dana u križevačkoj Gimnaziji često sam crtao, uz ostalo, i likove mojih školskih vršnjaka, a i po kojeg od profesora… Kroz godine studija radio sam karikature iz studentskog života. Tada sam naslikao i neke autoportrete olovkom, ugljenom ili tušem, kao i nekoliko portreta moje tadašnje djevojke i kasnije supruge, Melanije Zezula, studentice zagrebačkog Stomatološkog fakulteta… i kasnije u najviše portreta naslikao sam suprugu Melaniju – inteligentnu, lijepu, krajnje nesebičnu, vrijednu i obitelji odanu. Hvala joj na svemu! ”

Živi i stvara u Varaždinu,  K. Hegedušića 56

http://krunomartinovic.com/

O autoru:

Josip Detoni:  „(…) Krunoslav Martinović je pasionirani tragač na baštini impresionističke metode, mrljom, pointilističkim dodirom kista na platno ili zarezom, ili snažnijim kontinuiranim potezom kista, svojim motivima, (krajolici, vedute, portreti) ostvaruje spokoj nježnosti i svjetla, stvara i prede jedno novo impresionističko likovno tkivo. On je istraživač koji promišlja već otkriveno i oblikuje mu novi likovni smisao.“

 

Juraj Baldani, 2012.:  „(…) Najčešće je povezivan s impresionizmom, pa s epitetom „pointilist“ ili postimpresionist, pridavala mu se i ocjena ekološkog slikara, a mogao bi se vezati za pokret anakronista, dok ga dio radova vodi u krug lirske apstrakcije. Biti će da je sve to tako, ali simbiozom svih njegovih zamisli, osjećanja, doživljaja i prosuđivanja – kompletira se slika o njemu kao čovjeku, slikaru, liječniku. On je po pozivu humanist, po sklonosti estet, a po životnom stavu optimist. On to sve ugrađuje u svoje slikarstvo. Slika zanosnim nagonom za oblikovanjem svijeta što ga okružuje. Zaljubljenik je u prirodu, oduševljen gradovima i prijatelj s ljudima. Pogled zaustavlja u ljepoti oblika i raskoši boja te ih nadahnutim pokretima nanosi na platna. I zato njegov pogled, boje na paleti i nanosi na platna, začarani su trokut, u kojem se stvarnost tvarnog pretapa u viziju plemenitosti i optimizma“

 

Božica Jelušić (iz knjige „Križevci i okolica u djelima križevačkih slikara, 1995.): „Liječnik Krunoslav Martinović i dalje osluškuje „titraj pejsaža“, odsviran na nekom nebeskom instrumentu. On je ponajviše ekolingvistički slikar i njegova homeopatska, zelena boja, zrači porukama o ozdravljivačkoj moći prirode, koja je u svom okrilju odnjihala i ljude i njihove snove o kulturi i ljepoti