Mama Branka četiri je puta bila svjetska prvakinja u samostrelu, a sad su to kćer Valentina (23) i sin Domagoj (26). Trenira ih otac Branko, a vježbaju u dvorištu iza obiteljske kuće .
Domagoj je svoje prvo zlato ‘uzeo’ prije sedam godina, imao je samo 19. Njegova sestra je tada tek započinjala svoju karijeru. – Cool je to kad su brat i sestra svjetski prvaci. Inače je baš i ne viđam na natjecanjima jer smo na drugoj strani borilišta. Znam, stariji sam brat, ali nemam što paziti na nju, pogledam kako joj ide i to je to – nasmijao se Domagoj (26). Dok su se Kostelići zbog skijanja svaki dan iz Gračana penjali na Sljeme, Pereglini su prvaci postali iz vlastita dvorišta, piše 24sata.hr.
– Za samostrel vam ne treba previše, meta i, da, dovoljno veliko dvorište. Puca se s 35 m, 50 m i 65 m. Znači treba vam dvorište od 70-75 m, a mi to imamo – kaže Valentina. A čim uđete u kuću jasno vam je da ste u domu šampiona. Velika vitrina prepuna je medalja i trofeja, najviše zlatnih. Mama Branka vjerojatno je najuspješnija samostreličarka u povijesti, višestruka svjetska i europska prvakinja, Valentina i Domagoj također su se naosvajali medalja, a tu je i otac Branko, nekad natjecatelj, a danas trener svoje djece. – U vitrinama su samo medalje s najvećih natjecanja, one s manjih držimo u košarama – kaže Valentina.
Koliko je samostrel težak sport? Pa, prilično. I to doslovno. – Samostrel je težak 5,5 kilograma, tijekom natjecanja ga podignem 90 puta. Treba 90 puta zategnuti tetivu samostrela, a za to vam je potrebna sila od 45 kilograma. To je više od četiri tone. A tomu treba pridodati i ekipno natjecanje, a da ne govorimo o treninzima – rekla je Valentina.
Ukratko, trebate biti u vrhunskoj fizičkoj spremi. – Trčanje, teretana… – sve je to važno – kaže Domagoj. – Važno je raditi i na kapacitetu pluća jer trebate držati dah prije pucanja. Posebno je to važno kod vjetrovita vremena. Inače, imate tri minute za tri strelice. Inače, treniramo šest puta tjedno po dva i pol sata, a prije velikog natjecanja i po dvaput dnevno – dodala je Valentina.
Za biti vrhunski u samostrelu treba uložiti i nešto novca. – Samostrel košta 1500 eura, no on vam dugo traje. Moja mama je svoj posljednji koristila od 90-ih do 2014. kad je završila karijeru. Luk je 300 eura, a svaka strelica košta šest eura – kaže nova svjetska prvakinja. Oboje studiraju, točnije, Domagoj je završio FER, dok je Valentina četvrta godina ekonomije.
– Negdje ću se zaposliti, ali moći ću uskladiti treninge i posao. U samostrelu novca nema, pa je potrebno završiti škole – rekao je Domagoj, koji je kao i sestra sportsku karijeru započeo natječući se u zračnom pištolju. – Samostrel sam počeo trenirati s 14 godina, ne može se ranije jer je samostrel težak. Zračni pištolj trenirao sam dvije godine, no shvatio sam da to nije za mene – istaknuo je Domagoj.
– Bila sam brončana juniorka na EP-u, no kad sam počela studirati morala sam odustati. Samostrel sam više zavoljela – dodala je Valentina. Šteta što samostrel nije i olimpijski sport, Pereglini bi tada bili najuspješnija hrvatska sportska obitelj. – Ma, nema veze. Da je samostrel olimpijski sport vjerojatno bi sve bilo puno drugačije – mišljenja je Domagoj.
Ozljede u samostrelu? Pa, ima ih. – Najčešće su kad pukne tetiva na luku pa onda dobijete po prstima. Znalo se dogoditi da si sportaši propucaju stopalo, a na jednom EP-u u Budimpešti strelica je prošla preko zaštitne ograde i gotovo je pogodila vozača u autu. EP je umalo otkazano – rekla je Valentina. Dopinga, pak, gotovo da i nema. – Jedan sportaš ‘pao’ je na betablokatore. Nije prijavio da uzima lijek – kaže Valentina, koja se mora pomiriti s time da će je cijelu karijeru uspoređivati s mamom Brankom.
– Znam, ali to je tako. Vjerojatno neću kao ona biti aktivna do 50. godine, no ne znam koliko ću trajati. Na natjecanjima mi je znala pomagati savjetima, no nije mi bilo drago što je više gledala prema meni, nego da se brine o svojem rezultatu. Iskreno, voljela bih reći da sam bolja od nje, no mislim da to baš i nije točno – rekla je Valentina.
Domagoj je vrlo brzo mami rekao da mu nema što pričati. – Samostrel je individualni sport, ne volim stoga da mi netko nekaj pripoveda – iskren je Domagoj. I da, premda samostrel i nije baš često na TV-u, Valentina i Domagoj imaju obožavatelje i navijače. – Zna se dogoditi da me netko zaustavi i traži fotku ili autogram. Uglavnom klinci, no to mi je vrlo simpatično.
24sata.hr/prigorski.hr
foto: Davor Anić/Pixsell