U stihu božićne ‘Narodil se’, slijedi niz kalendarskih stihova, pa najprije idu stihovi ‘Po njem je položen sveti Štefan, prvi mučenik Gospona Boga!’ Stjepan Prvomučenik, koga treba razlikovati od, u našim zemljama jednako popularnog Stjepana Kralja (ili jednostavno Svetog Kralja), mučeništvo je otrpio u prakršćanskoj zajednici tek nekoliko godina nakon Isusove smrti, oko 40. godine.
Jedan je od sedam prvih đakona koje su zaredili sami apostoli, a smaknut je kamenovanjem. U kalendaru svetaca posebno mu je mjestu upravo zbog toga što kao prvi mučenik kalendarski slijedi odmah iza Božića, te predvodi niz budućih mučenika stradalih zbog vjere.
Stjepanovo je mučeništvo podrobno dokumentirano, a kroz njegov opširni govor, koji iznosi u svoju obranu pred hramskim sucima, možemo ga smatrati jednim od prvih teologa kršćanske doktrine. Pojavljuje se u Djelima apostolskim, kada je zajedno sa šestoricom drugova zaređen za jednog od prvih đakona kršćanske zajednice (Dj 6:1-7), a odmah u nastavku istog odlomka slijedi zavjera, uhićenje, proces i smaknuće (Dj. 6:8-60).
Više od jednog bibličara vjeruju da se Stjepan možda krije u još jednom odlomku evanđelja, Iv 12:20-23, kada se spominje grupa Grka kao prvih ne-Židova koji počinju slijediti Isusa. Stjepan je grčko ime, a kasnije se u Djelima Stjepan spominje kao vjeran i predan sljedbenik. U slučaju kad bi to bilo točno, Stjepan bi bio ne samo jedna od prvih đakona, nego i svjedok i očevidac Isusovog djelovanja.
Velika je popularnost svetog Stjepana u zemljama Svetog Rimskog carstva, te su i neke od najvećih crkva posvećene Stjepanu Prvomučeniku. Bečka katedrala još u vrijeme kad je bila župna crkva podređena biskupiji u Passau, posvećena je Stjepanu Prvomučeniku, jednako kao i katedrala u Passau. Zanimljivo je da je i zagrebačka katedrala posvećena svetom Stjepanu, ali ne Prvomučeniku, nego Kralju. To je razumljivo, budući je zagrebačku biskupiju utemeljio nasljednik Svetog Kralja iz dinastije Arpadovića, Ladilsav.
Ime Stjepan grčkog je podrijetla, a značenje mu je ‘ovjenčani’ odnosno ‘okrunjeni’. U hrvatskim i regionalnim jezicima, dijalektima i govorima: Stjepan, Štefan, Štef, Stipe, Stevan, Šćepan, Pišta, no jednako sa Stjepanima, 26. prosinca imendan će slaviti Krunoslavi, Vjenceslavi. Širom Europe našim će se Stjepanima u obilježavanju ovog blagdana pridružiti Steven, Stephan, Stefano Etienne, Esteban, Istvan, itd.
U povijesti umjetnosti Stjepan se prikazuje često, nosi đakonsku odoru, a ponekad u ruci ima kamen. Ponekad ima tri kamena, jedna na glavi a dva na ramenima. Kameni su simbol mučeništva, odnosno kamenovanja. U istočnoj crkvi, Stjepanovi prikazi na ikonostasu su također česti, prikazivan je na lijevim (gledaočevim) ‘đakonskim’ vratima, dok je na desnima arhanđeo Mihael ili Gabrijel. U skladu s drugačijim načinom prikazivanja na ikonostasima istočne crkve izostaju atributi, odnosno kameni, ali je odjeven u đakonsku odoru, a svečevo ime ispisano je ponad njegove glave.
U našim primjerima dva su fasadna kipa svetog Stjepana Prvomučenika sa pročelja bečke katedrale, ‘Stephansdoma’, sa romaničkog pročelja i sa gotičkog svetišta, obje zamijenjene kasnijim replikama. Tu je detalj poliptiha dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića sa prikazom svetog Stjepana sa tri kamena na glavi i ramenima. Najljepši prikaz mučeništva svetog Stjepana u hrvatskoj umjetnosti svakako je velika svodna freska u kapeli Svetog Stjepana u Belcu, iz kista velikog Ivana Krstitelja Rangera.
U teatralnoj baroknoj kompoziciji četiri mišićava krvnika zasipaju sveca kamenjem, dok peti po podu pobire kamene za dalje udarce. U pozadini dva su hramska svećenika, od kojih u jednome prepoznajemo slikarov autoportret. Sam lik Stjepana nažalost je malo pokriven oltarom ,koji je ispao nešto viši nego što je slikar predvidio.
Na oltaru nalazi se lik Stjepana u nebeskoj ekstazi, okružen limbom oblačića i sunčanim zrakama među kojima se pomaljaju glave anđelčića. Na kraju tu je lik Stjepana sa đakonskih vrata ikonostasa u Bolfanu kod Koprivnice, slikara Ivana Tišova.
Zdenko Balog/prigorski.hr