Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Iako je ime svetog Medarda dobro poznato, kao što velik broj ljudi dobro zna da mu je spomendan baš 8. lipnja, njegov je život gotovo potpuno nepoznat, a kult mu je slabo raširen izvan matične biskupije, Noyon u Francuskoj. Nojonski biskup Medard živio je u 5.-6. stoljeću, a s njim je povezana legenda: jednom ga je na putu zateklo žestoko nevreme s pljuskom kiše. Odjednom je s nebesa doletio ogroman orao, te se zaustavio nad njegovom glavom. Široko raskrilivši krila, zaštitio ga je od kiše. Iako je kasnije u životu stekao velike zasluge za svoju dijecezu, te mu je kult bio veoma raširen, najviše se pamti ova legenda iz mladosti sveca, te je po njoj prepoznat kao zaštitnik od kiše i nevremena.
U narodu raširena je kalendarska izreka pučke meteorologije ‘Sveti Medard što nam daje – četrdeset dana traje’. Dakle, opet je povezan sa lijepim ili ružnim vremenom. Vjeruje se, naime, a iskustvo je pokazalo da je ovo predviđanje prilično točno, da će vrijeme na dan svetog Medarda značajno odrediti vrijeme za sljedećih više od mjesec dana. Slične uzrečice postoje i u drugih europskih naroda: Wenn es an Medardus regnet, wird es 40 Tage nass, ili S’il pleut à la Saint Médard, il pleuvra 40 jours plus tard.
Svetog Medarda prikazuje se kao biskupa ili kao putnika kojeg od kiše štiti lebdeći orao razvijenih krila.