Sveti Malahije – prorok posljednjeg suda

3. studenoga 2020. Autor: prigorski.hr Vjera Sveti Malahije – prorok posljednjeg suda


Piše: dr. sc. Zdenko Balog



U katoličkom kalendaru 3. studenog  nalazimo ime irskog biskupa i mistika svetog Malahija. Pored svetog Patrika, apostola Irske, najznačajniji je irski svetac. Izvan Irske vjerojatno bi bio sasvim nepoznat, da nije ‘Malahijinih proročanstava’. No krenimo redom:

Rođen je u sjevernoj Irskoj oko 1095., te je odgojen u redovničkoj zajednici. Primio je svećenički red, a već 1123. i biskupski, da bi 1129. primio nadbiskupski plašt. Putovao je u Rim, kako bi od pape dobio potporu za reformu irske crkve, te se zaustavio u Clairvauxu, gdje je upoznao svetog Bernardina, velikog reformatora srednjovjekovne crkve. Tijekom drugog putovanja u Rim, razbolio se, te je zadnje dane proveo u opatiji Clairvaux. Ovdje je umro 2. studenog 1148., a dan kasnije mu je spomendan. Svetim je proglašen koncem 12. stoljeća. To je ukratko priča o svetom Malahiji, reformatoru irske crkve, kako ju podupiru i historijska vrela.

sveti malahije2

Sve do 1590. nema nikakvih dodataka ovoj priči. Te je godine, međutim, u Vatikanskom arhivu otvoren dokument nazvan ‘Proročanstvo papa’, kojega je, prema priloženim podacima, u transu napisao Malahije tokom svog boravka u Rimu. Ovdje je imao viziju svih budućih papa, te ih je popisao. Ali ne imenima i godinama, nego lapidarnim stihovima, koji opisuju rodno mjesto ili datum rođenja, grb, ili su pak izvedeni iz papinog obiteljskog prezimena. Ovaj dvojbeni dokument sljedećih je stoljeća uzbuđivao javnost, a posebno pred svaki papinski izbor. Proučavatelji proročanstva nalazili su redovito sličnosti i ‘sigurne’ podudarnosti između stiha za pojedinog izabranog papu, a Malahije, ako je doista pisac proročanstva, prorekao ih je ukupno 112.

Koliko su proročanstva ozbiljno shvaćana svjedoči činjenica da su neki kardinali pred izbore papa prilagođavali svoju osobnost proročanstvu. Neki su mijenjali grb, a vrhunac je svakako kardinal koji je sagradio brod i navažao se po rimskoj rijeci Tiber kako bi se prilagodio proročanstvu koje je predviđalo da će sljedeći papa biti ‘nauta’, moreplovac! Međutim, umjesto njega izabran je veliki reformator Ivan XXIII.

Činjenica da se u proročanstvima sve do 1590. s lakoćom nalaze podudarnosti s pojedinim papom, dok nakon te godine postaju nekako zakučasta i nategnuta, najjači je argument da se osporava autentičnost Malahijinog autorstva.

Pa ipak, posljednjih pedesetak godina proročanstva su opet u fokusu javnosti, jer je došlo do ‘odbrojavanja’ zadnjih papa na popisu. A zadnji papa trebao bi ujedno biti i svjedokom propasti svijeta. Ili barem Rima i papinstva. Tako je u fokusu proročanstvo za posljednjih pet papa. Pavao VI. u  ‘Malahijinoj’ kronotaksi je ‘Flos florum’, odnosno cvijet cvijeća, što poklonici tumače ljiljanom u njegovom grbu, dok je jednomjesečni papa Ivan Pavao I. ‘De medietate Lunae’, od polumjeseca. Rođen je na dan kad je mjesec bio u prvoj četvrti. Ivan Pavao II., opisan je kao ‘De labore Solis’, od sunčeva truda (ali i od pomrčine sunca). On je rođen u vrijeme pomrčine sunca. Benedikt XV. posebno je namučio poklonike opisom ‘Gloria olivae’, odnosno slava masline.

sveti malahije3

Na kraju su izvukli poveznicu u njegovom papinskom imenu Benedikt i maslini koja je jedna od simbola benediktinaca. Već ovih nekoliko primjera svjedoči o nostradamusovskom prenesenom značenju i o jednostavnosti opisa koji se mogu nategnuti na različite načine na svakoga. Pa ipak, kontroverze oko Malahijinog proročanstva doživljavaju vrhunac izborom pape Franje I. On je prema ‘Malahijinoj’ kronotaksi posljednji, 112. papa na popisu, te je opisan kao Petrus Romanus. Štoviše, njega prati nešto širi opis koji u prevodu glasi: ‘Za vrijeme velikih progona vrh Svete rimske crkve bit će zauzet od strane Petra iz Rima, koji će voditi svoju pastvu kroz mnogobrojne nevolje, u vrijeme kad će grad na sedam brežuljaka biti uništen i strašni Sudac će suditi svojim ljudima. Kraj.’

Poklonici skore apokalipse u ovom proročanstvu nalaze najdragocjeniji argument, nakon što ih je iznevjerio Kalendar Maya. Samo u zadnjih pola stoljeća izredali su se veliki reformatori Ivan XXIII. i Pavao VI., potom dolazi papa od mjesec dana, ali koji je u tih mjesec dana bio prvi koji je odabrao dva imena Ivan Pavao, prvi koji je sišao s nosiljke, te se približio izravno vjernicima. Slijedi ga poljski biskup Woytila, prvi papa nakon više stoljeća koji nije Talijan, a za njim Ratzinger, prvi koji je abdicirao od papinskog trona. Ovu koncentraciju kontroverzi u najkonzervativnijoj instituciji okrunit će Latinoamerikanac, jezuit, prvi koji dolazi iz Novog svijeta, prvi koji uzima ime Franjo, te u tragu svog uzora Franje Asiškog na svakom koraku poriče tradicionalno shvaćanje institucije papinstva. To dovodi do unutrašnjih sukoba sa tvrdim krilom među kardinalima i u cijeloj katoličkoj Crkvi. Pogodan da bude papa Apokalipse!

Iako po ničemu ne odgovara ‘Malahijinoj’ definiciji ‘Petrus Romanus’, poklonici skorašnje propasti svijeta zdušno se trude da pronađu neku neizravnu poveznicu, no uglavnom bezuspješno. Tako se čini da će ovaj puta Armagedon biti odgođen, a nakon legitimnog 266. pape, posljednjeg po Malahijinom popisu, bit će izabran 267. Potom će se ‘Malahijino proročanstvo’ pridružit Kalendaru Maya i ostalim neuspješnim propastima svijeta.

Facebook Comments