Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Juraj je jedan od najpopularnijih svetaca kršćanske crkve, jednako popularan u Istočnoj i u Zapadnoj crkvi. Posvećeno mu je mnoštvo crkva, oltara, a njegovi kipovi i slikovni prikazi jednako su popularni, te mu je teško naći premca među svecima koji nisu dio biblijske povijesti. Zaštitnik je niza viteških redova, zaštitnik cijele Engleske, ne samo crkve, nego mnogi gradovi i naselja nose njegovo ime. Samo u našoj najbližoj okolici u sjevernoj Hrvatskoj: Đurđevac, Đurđic, Juraj na Bregu, Sveti Đurđ (kod Ludbrega), Sveti Juraj u Trnju (Međimurje), itd.
Omiljena je tema svetačkih kipova u gradovima, pored svetog Florijana možda najčešći, a i ‘krajputaša’ kipova uz cestu na javnom štovanju. Svetkovanje Svetog Jurja više je od blagdana, to je pučka proslava proljeća u koju su se u lik viteškog sveca sublimirale različite pretkršćanske tradicije. Kelti su početkom proljeća slavili svetkovinu ‘Zelenog čovjeka’, koji se na raznim krajevima Europe svetkuje kao ‘Zeleni Jure’, a poznaje ga i naš folklor. Pa ipak, jedva da ima ijedan podatak o ovom svecu koji nije obavijen velom legende. Stoga je njegovo mjesto u kalendaru katoličkih svetaca jedno vrijeme čak bilo i upitno, sačuvao ga je, ali su neke zgode iz njegovog života ipak izbačene iz službene katoličke hagiografije, poput one najpopularnije, u kojoj pobjeđuje zmaja.
Rođen u Kapadokiji u trećem stoljeću, Juraj je jednom prilikom došao do grada kojeg je terorizirao zmaj. Svakog dana građani su zmaju davali po dvije ovce da ih pusti na miru, i tako su potrošili sve ovce. Zmaj je potom tražio ljudsku žrtvu, a prvi izbor pao je na princezu, kraljevu kćer. Juraj je došao pred grad i prije nego je zmaj proždro žrtvu, postavio se pred njega da ju obrani.
Prepoznajemo motiv iz dobro poznatih mitova o Perzeju i Andromedi, odnosno Heraklu i Hesioni, ali umjesto da, poput njegovih prethodnika, zatraži ruku princeze, sveti je Juraj tražio od svih prisutnih da se krste, a on će ih osloboditi zmaja. Tako je i bilo, ali je sve došlo do uha cara Dioklecijana, posljednjeg velikog progonioca kršćana, koji ga dade uhvatiti i mučiti. Sveti Juraj umro je tako mučeničkom smrću 23. travnja 305. godine.
Sveti Juraj redovito se prikazuje u sceni u kojoj ubija zmaja. Ponekad ga je teško razlikovati od arhanđela Mihaela, koji probada đavla, prikazanog kao zmaja. Zato treba obratiti na detalje, arhanđeo redovito ima krila. S druge strane, mučeništvo iznimno se pojavljuje samo u većim cjeloviti likovnom prikazima njegova života, poput ciklusa fresaka u Svetom Jurju u selu Purga kod Lepoglave.
Veliku popularnost dobiva u vrijeme internacionalne gotike, kada nastaju neki od najljepših konjaničkih kipova. Inspirirao je i velikog Donatella, a među najljepše slike s temom borbe sa zmajem spada iluminacija iz misala Jurja de Topusko u Riznici Zagrebačke katedrale.
