Blagdan svete Lucije se obilježava 13. prosinca. Lucija je zbog vjere u kršćanstvo podnijela mučeništvo od progonitelja koji su joj mačem odrubili glavu. Zaštitnica je slijepih, ratara, kovača, krojača.
Od sv. Lucije počinju dani biti duži i sve je više svjetla. To je pobjeda svjetla nad tamom i nagovještaj Božića.
Profesor Josip Bešen je rekao “Moja mati i baba na sv. Luciju nesu štele presti niti tkati. Bile je gatanja o udaji. Ako dekla oće znati je li se bode udala, trebala je napisati i sfrkati, jedanajst papiričuv z moškim imeni, a dvanajsti je bil prazen. Ne gledeći, saku večer do Badnjaka, je jenoga hitila v ogenj. Na Badnjak posle pol noći vadila je zanji paperić. Ako je bil prazen nebu se udala, ako je pisale ime, onda se bu udala baš za toga dečka.
Otkad znam za se, običaj je sejati šenicu, da bi pod borem za Božić bile male zelenoga i friškoga. Zazivale se da bu druge lete rodne i zelene. Šenica se seje zate koj je simbol života kod kršćana, ali ljudi seju još grah, klip kukureze, rž”, poručio je Bešen.
Od sv. Lucije do Božića je dvanaest dana. Na Svetu Luciju počinju Brojanice. Svaki dan do Božića predstavlja jedan mjesec.
Kakve vreme bu taj dan, takve bu vreme taj mesec kletu. Srećen imendan želim, a slave ga: Lucija, Luce, Lucijan, Svjetlana, Jasna, Otilija(manje poznate riječi: negdar-nekada; veruvale-vjerovalo; štele-htjele; dekle-djevojke; sfrkati-presaviti; zase-za sebe; rž-raž; kletu-nagodinu.
Dragan Vicković