Veoma je nemirna i turbulentna sudbina popularne ranokršćanske djevice i mučenice Anastazije, za života, ali i poslije smrti. Zapravo, ‘službeni’ joj je spomendan na sam Božić, dok se u Istočnoj crkvi obilježava tri dana ranije. Međutim, iznimno u zadarskoj i srijemskoj crkvi sveta se Anastazija obilježava 15. siječnja. Ovakva lokalna rješenja pojedinih blagdana u kalendarima biskupija nisu ništa neuobičajeno, jer ne zadiru u crkvenu doktrinu.
Sveta Anastazija bila je patricijska kći u Sirmiumu (Srijemaska Mitrovica), te je kršćanstvu privuklo propovijedanje svetog Grisogona (Krševana). Kada je Grisogon uhićen i odveden u Akvileju, ona ga je slijedila, a kad je javno obznanila svoju vjeru, i sama je podnijela mučeništvo. Iz Akvileje odvedena je u Rim, gdje je skončala na lomači.
Nakon smrti, svetica nije pronašla mir. Njeni su ostaci preneseni u rodni Sirmium, da bi potom negdje u 5. stoljeću, bile prenesene u Carigrad. U početku 9. stoljeća, zadarski biskup Donat u diplomatskoj je misiji u Carigradu, gdje posreduje za Zadar između Bizanta i nove velesile na zapadu Europe, Karlove Franačke. Kao znak posebnog poštovanja u Carigradu su mu za njegov grad poklonili moći sirmijske mučenice Anastazije (Stošije), koje on pohranjuje u oltar zadarske katedrale Svetog Petra. Zbog velike popularnosti katedrala odmah mijenja titul, a Stošija se nameće kao nova zaštitnica grada. U prijenos moći svete Anastazije u Zadar legendarno je na neki način upleten i Samobor, čija župna crkva nosi isti titul.
Ni u zadarskoj katedrali Stošija ne ostaje spokojna: moćna obitelj zadarskih Madijevaca u gradu je podigla benediktinski samostan sa skriptorijem, posvećen svetom Grisogonu (Krševanu), te su svojski promicali kult sveca u gradu, namećući ga kao ‘protu’zaštitnika grada, nasuprot svetoj Stošiji. Tako je dugo nakon smrti svetica bila upetljana u dinastičke borbe interesnih skupina u Zadru, ni manje ni više nego protiv svojeg mentora Grisogona. Iako je popularnost Stošije već od ranokršćanskih vremena velika, u gradu Zadru ćemo na gradksim vratima i državnim zgradama, pored mletačkog lava Svetog Marka, naći viteza na konju, amblem svetog Krševana.
Pored dva ‘službena’ sveca zaštitnika Zadra, mnogo kasnije nametnut će se kao treći i sveti Šimun Pravednik, čije je tijelo na čudan način završilo u Zadru, te mu je posvećena crkva, koja je ranije nosila titul svetog Lovre. A i sam biskup Donat, graditelj čudesne rotonde Presvetog Trojstva (danas poznatije kao Sveti Donat), jedan je od svetaca uvelike identificiranih sa Zadrom.
Zdenko Balog/prigorski.hr