Protojerej stavrofor o. Ivan Barščevski, grkokatolički sibinjski župnik i slavonski dekan, proslavio je u nedjelju 16. rujna zlatni jubilej – 50 godina svećeništva. Uz još dvanaestoricu grkokatoličkih i rimokatoličkih svećenika on je u župnoj crkvi Uzvišenja svetoga Križa u Slavonskom Brodu predvodio svečanu liturgiju na kojoj je propovijedao njegov sin dr. o. Taras Barščevski. Kako je župa toga dana slavila i župnu svetkovinu Uzvišenje sv. Križa, propovjednik je pojasnio vrijednost i smisao križa. Ustvrdivši kako često znamo svoj križ, koji je za naše spasenje, vući, umjesto da ga prihvatimo, nosimo, posvijestio je „da smo kao vjernici pozvani svoj križ s Kristom uzdići i to svojim poštenjem, radom i odnosom prema drugima”. Čestitke uime župne zajednice zlatomisniku je uputio domaći župnik Aleksandar Hmilj, a prigodne darove uručili su mu župljani Nikola Zastrižni i Nastja Stičinski.

U zahvalnom govoru jubilarac Baršečevski zahvalio je prvotno Bogu na svim milostima, svojim župljanima na suradnji i strpljivosti, te iskazao radost, što, kako je rekao, u susretu s ljudima nitko od njega ne bježi, niti ga se tko boji.

O. Barščevski rođen je 28. svibnja 1941. godine u Trnopolju, kod Prijedora u Bosni i Hercegovini. Sakramente i svećeničko ređenje primio je u Grkokatoličkoj Crkvi, župa Kozarac u BiH. Po završetku Osnovne škole 1956., položio je malu maturu i kao najbolji učenik dobio za nagradu, knjigu „Bez Povratka”. Klasičnu gimnaziju, koju je započeo u Pazinu, završio je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Kaptolu u Zagrebu.

Kao maturant bio je u zagrebačkoj prvostolnici na sprovodu blaženog Alojzija Stepinca. Bogoslovni fakultet u Zagrebu upisao je 1960., no morao ga je prekinuti zbog služenja vojnog roka. Po povratku iz vojske završava 1968. studij na KBF-u i te godine sa suprugom Jozefom Olenjuk sklapa kršćanski brak u kojem imaju troje djece. Sin o. Taras je grkokatolički svećenik, neoženjen, doktor biblijskih nauka, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kćerka Katerina radi u Brodskoj bolnici, na patologiji kao laborantica. Najmlađa Olja je diplomirana teologinja, magistrirala je crkveno pravo na postdiplomskom studiju na Lateranskom sveučilištu u Rimu. Sada radi na Međubiskupijskom crkvenom sudu u Zagrebu.

Nakon nižih redova primio je subđakonat, pa đakonat, a 15. rujna 1968. godine polaganjem ruku nadbiskupa dr. Gabrijela Bukatka, zaređen je za svećenika. Prva služba bila je u župi Devetina gdje je župnikom bio pet godina. Godine 1973. dolazi u Sibinj i tu ostaje sve do sada, ukupno 45 godina. U svojih 50 godina svećeništva obnašao je razne službe te je bio: dekan, vikar, konzultor, ispitivač, delegat, animator, član raznih biskupijskih vijeća, predavač, pomoćni duhovnik u Đakovu za ukrajinske bogoslove. U Rimu je dva puta vodio duhovne vježbe (za sjemeništarce, i za bogoslove).

Bio je u pratnji vladike Slavomira Miklovša na ustoličenju ukrajinskoj grkokatoličkog metropolite u Poljskoj, delegat na zasjedanju prvog Sabora Ukrajinske Grkokatoličke Crkve u Lavovu u Ukrajini. U svom pastoralnom radu puno je postigao. Kao ljubitelj knjiga posjeduje jednu od najbogatijih biblioteka među svećenicima, a i među laicima ukrajinskog područja. To je i njemu i njegovim suradnicima puno pomoglo kod stvaranja emisije na ukrajinskom jeziku u Slavonskom Brodu u ona komunistička vremena i to sve volonterski.

Pored svećeničkih obveza uspio je napisati i nekoliko knjiga o Ukrajincima na našem prostoru i to: Sjećanja na o. Mihajla Juristu, Susreti sa o. Dmitrom Stefanjukom, Sjećanja o. Mihajla Kostjuka, Stare šale, vicevi, Iz Galicije, Putopis o. Kunickog „Nad Bosnom” te Sto godina grkokatoličkih župa: Sibinj, Slavonski Brod, Gornji Andrijevci. Ima ih i još u raznim izdanjima na temu doseljavanja Ukrajinaca u naše krajeve te ponešto pod pseudonimom.

prigorski.hr/ika.hr