U svetištu Presvete Krvi Kristove u Ludbregu 2. rujna svečano proslavljena Sveta nedjelja. Procesiju i hodočasničku misu predvodio je vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, a koncelebrirali su varaždinski biskup Josip Mrzljak, sisački biskup Vlado Košić te brojni svećenici. Svetište u Ludbregu je „galileja” hrvatskih katolika, poručio je biskup Vukšić u homiliji, izvijestila je IKA.

Na proslavi su se okupili deseci tisuća hodočasnika.
„Danas smo se okupili kao hodočasnici, koji su došli da se smjerno poklone Isusu Kristu, da ga dožive i očima vjere vide u ovom svetištu njegove predragocjene Krvi. Došli smo na ovo euharistijsko slavlje koje je uvijek, kad god se događa, susret s Isusom, s njegovim tijelom i krvlju pod prilikama kruha i vina, kao što je to uvijek bilo i treba biti na svakom hodočašću Isusovih učenika”, rekao je na početku homilije biskup Vukšić.

Bog je postao čovjek, zato da bi zauvijek bio s braćom i sestrama. Njegova je prisutnost među ljudima stalna, a samo njegovi načini postojanja i trajanja su različiti. Isusove riječi: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”? vrijede zauvijek. Jednako za onih jedanaest učenika u Galileji kao i za sve ostale generacije vjernika, uključujući nas danas okupljene u ovom Svetištu u Ludbregu. Te Isusove riječi su stalan prezent Božjega govora. One imaju božansku snagu vječne istine, koja ne poznaje mijene, rekao je propovjednik.

„Ja sam s vama! Te riječi, dragi hodočasnici, ponavlja Isus danas u Ludbregu. S nama je na način Crkve, koju je sam nazvao svojim tijelom, a svakoga od krštenih jednim od svojih udova. S nama je na način Riječi Božje, sadržane u svetim tekstovima, koja se stalno navješćuje, jer to je njegova

Riječ kojom nam se stalno obraća. S nama je po milosnim plodovima blagoslova svojih sakramenata, kojima hrani, popravlja i oplemenjuje naše savjesti, misli, nakane, duše i živote. S nama je u svakom čovjeku, posebice u onomu najmanjemu, s kojim se doslovce poistovjetio i naš odnos prema njemu proglasio za način i kriterij našega spasa. S nama je do svršetka svijeta na osobit način po sakramentu svoga Tijeka i Krvi, jer On dolazi među nas i čeka nas na Euharistijski način svaki put, kad sudjelujemo na Misi u nekoj od „galileja” svojih života. Naime, „galileja” je u ovoj našoj priči, kao i u Matejevu izvještaju, drugo ime za svako mjesto i vrijeme susreta s Isusom, rekao je biskup Vukšić te nastavio: „Svetište Presvete Krvi Kristove u Ludbregu je tako „galileja” hrvatskih katolika. Posebice onih koji ovdje dolaze s iskrenom nakanom da se taj susret Njim iz kategorije događaja, po obraćenju i poniznosti, pretvori u trajno stanje već ovdje na Zemlji. Kao mjesto u koje se hodočasti radi susreta s Isusom, ovo svetište je privilegirano mjesto klanjanja Isusu u Njegovoj Krvi.

Ono je i vidljiv poziv na poniznost u Isusovoj blizini. Ono je također izraz zahvalnosti Hrvata za Euharistiju, po kojoj je Isus zaista u sve dane sa svojim učenicima.”
Sudjelovanjem na slavlju Euharistijske žrtve, a nadasve po dostojnom sudjelovanju u sakramentalnoj pričesti, kršćani hrane i liječe duše, neprestano se obnavljaju i učvršćuju kao udovi Kristovi, što su postali po krštenju. Može se stoga kazati, da u pričesti ne samo da svatko prima Krista, nego da i Krist prima svakoga pričesnika. Štoviše, kao Isusovi vjernici mi živimo, jer se pričešćujemo. U euharistijskom se zajedništvu na najuzvišeniji način ostvaruje uzajamno i istovremeno nastanjenje i prebivanje Krista u učenicima i učenika u Kristu, rekao je biskup Vukšić u propovijedi.

Biskup je u svojoj homiliji podsjetio kako sveti Pavao naziva nedostojnim pristupati pričesti ukoliko se događa u stanju grijeha, podjela, svađa i ravnodušnosti prema siromasima te je citirao sv. Ivana Zlatoustoga (349.-407.) koji je nazvan naučitelj Euharistije: „Želiš li častiti Kristovo tijelo? Ne zanemari ga kad se nađe golo. Ne iskazuj mu čast ovdje u hramu tkaninama od svile, kako bi ga zatim zanemario vani, gdje trpi hladnoću i golotinju.

Onaj koji je rekao: ‘Ovo je moje tijelo’, isti je onaj koji je rekao: ‘Vidjeli ste me gladna i ne nahraniste me’, i ‘Sve što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste’ […] Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a on sam umire od gladi? Najprije njega gladna nahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Nudiš mu zlatnu čašu, a čašu vode ne daš? Zašto treba pripravljati zlatom vezene pokrivače za stol, ako njemu ne damo ni potrebno odijelo? Koja korist od toga? Reci mi: Ako koga vidiš bez nužne hrane i ostaviš ga tako, pa samo ukrasiš stol zlatom, zar će ti zahvaliti, ili se nasuprot rasrditi?

A ako ga vidiš obučena u poderane haljine i ukočena od studeni, a ne daš mu odijelo nego mu podigneš zlatne stupove govoreći da to činiš u njegovu čast, zar se neće osjetiti ismijanim i uvrijeđenim najvećom grdnjom. Tako i o Kristu razmišljaj dok kao lutalica i putnik ide naokolo bez krova, a ti ga ne primaš kao gosta, nego ukrašavaš pod i zidove i glavice stupova, te srebrene lance vješaš na svijećnjake, a njega u zatvoru vezana nećeš ni da pogledaš. […] Dok uređuješ zgradu ne preziri bijednoga brata.

On je dragocjeniji hram od bilo koje zidane zgrade”, citirao je biskup Vukšić sv. Ivana Zlatoustog dodavši: „Koristi hodočastiti, ako se čuva i vrši ono što je Isus zapovjedio!”.
Naša narodna kršćanska mudrost na to kaže: „Boga slavi tko mu stvore vidi!” Stoga neka dragi Bog, po zagovoru svih hrvatskih mučenika, blagoslovi sve sabornike kako bi donosili zakone, koji svojim propisima i sadržajem poštuju i čuvaju ono što je Isus zapovjedio, koji štite ljudska i radnička prava, dostojanstvo čovjeka i obitelji te poštuju prirodni moral i ljudski život. Neka otvori svako stisnuto oko i srce! Neka dadne ustrajnost vjernicima, svim ljudima i ustanovama kako bi uvijek mogli imati otvorene oči za potrebe drugih i biti u službi čovjeka, koji je otkupljen Predragocjenom Krvlju. Po Kristu Gospodinu, koji je s nama do svršetka svijeta, rekao je na kraju homilije biskup Vukšić.

Nakon mise upriličen je i tradicionalni križni put te blagoslov hodočasnika.
Od 17 sati u župnoj će se crkvi moliti krunica Božjeg milosrđa, a prije svečane mise zahvalnice uz blagoslov hodočasnika u župnoj crkvi u 19 sati pjevat će se Pohvale Svetoj Krvi, litanije i Večernja.
„Dani ludbreške Svete nedjelje” jedna je od najvećih vjerskih manifestacija u Hrvatskoj. Temelji se na dugoj tradiciji hodočašća u jedinstveno svetište u Hrvatskoj, utemeljeno ukazom Pape Leona X. još 1513. godine.

Njegovom bulom priznata je i potvrđena čudesna pojava Krvi Kristove koja se zbila 1411. godine u kapelici današnjeg dvorca Batthyany te od tada započinju i hodočašća u ludbreško svetište, a relikvija se i danas čuva i može razgledati.

foto arhiva