U četvrtoj godini održavanja projekta “Mogućnosti” predstavljamo izložbu križevačke slikarice Marte Katavić. Izložba će se održati u četvrtak, 4. srpnja 2024. godine s početkom u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Projekt “Mogućnosti” je pokrenula kustosica MSU-a Leila Topić u suradnji sa zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti, kako bi se ojačala razmjena znanja i nastanak novih odnosa između kustosa, umjetnika i publike te mladim umjetnicima olakšao ostanak u profesionalnom polju. Članovi ovogodišnje radne grupe, koja je deliberativnim razgovorima i diskusijama odlučivala o izboru umjetnika, su Ivan Slipčević, Josip Zanki i Vlasta Žanić, profesori s Akademije likovnih umjetnosti, nezavisna kustosica mlađeg naraštaja Renata Šparada te kustosica MSU-a i autorica koncepta Leila Topić.
Izložba Marte Katavić naslovljena “Svaka obična radnja tamo je neobična” sastoji se od slika nastalih tehnikom ulja na platnu, akvarela, fotografija, kratkog, duhovito zamišljenog dokumentarnog filma i brojnih skica nastalih na studijskom putovanju nekolicine studenata i profesora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u Meksiko. Cilj njihova putovanja bio je istražiti i preispitati kolonijalni imaginarij o Drugom i Drugosti u kontekstu zapadnog kulturnog konstrukta.
Sudionici/ice projekta posjetili su meksičku saveznu državu San Louis Potosi, istoimeni glavni grad države i pustinju Wirikuta u Meksiku te tamo realizirali radionice i izložbe, dokumentirali odnosno analizirali umjetničku i etnografsku građu temeljem umjetničkog istraživanja zasnovanog na analizi romantičarske opsesije ruševinama, pustinjom i meksičkim piramidama. Program se temeljio na zajedničkom participativnom radu zagrebačkih i meksičkih profesora i studenata/ica.
Promatrajući skice, fotografije i slike Marte Katavić, očito je da je žarište njezina vizualnog interesa pejzaž odnosno portreti lokalnog stanovništva. Važan dio privlačnosti Martinih slika proizlazi iz njihove unutarnje napetosti. Naime, formalni jezik koji ova djela koriste, upisuje istodobno visceralan i intelektualan sukob između asertivnog slikovnog naturalizma odabranih tema odnosno pažljivog izbjegavanja njihove egzotizacije i otvoreno slikarske, ponekad gotovo apstraktne, energije kista.
Iz teksta Renate Šparade:
Svaka obična radnja tamo je neobična
Nasuprot povijesno-kolonizatorskog imperativa za promjenom i čvrstom definicijom kulture koju susreće, umjetnica Marta Katavić koristi istraživačku metodu autoetnografije koja podrazumijeva bilježenje subjektivnih doživljaja u određenom društvenom kontekstu. Njezini radovi nastali su s različitim stupnjevima refleksije, od trenutnog upijanja novih doživljaja, ljudi i krajolika, do ekspresivnijih slika koje su nastale s vremenskim odmakom.
Predstavljeni materijali nastali su kao dio umjetničko-istraživačkog projekta Grand Tour II pod vodstvom prof. Josipa Zankija. Projekt kritički pristupa tradiciji povijesnog Grand Toura, putovanja europske (najčešće britanske) aristokracije u južne i „egzotične“ zemlje. Takva su putovanja služila za obrazovanje na temelju viđene umjetnosti, te su glorificirala pitoreskno uz nezaobilazni kolonijalni pogled na lokalnu populaciju. “They’re all peasants, you know.“ / „Svi su oni seljaci, znate.“ rečenica je koju izgovara lik Eleanor Lavish u filmu Soba s pogledom, redatelja Jamesa Ivoryja, i ilustracija načina na koji je britanska viša klasa doživljavala lokalno stanovništvo zemalja u koje je putovala.
U sklopu projekta umjetnica obilazi San Luis Potosi, pustinju Wirikuta i Real de Catorce u Meksiku, mjesta koja su istovremeno obilježena turizmom, duhovnim značajem za lokalno stanovništvo, ali i interesima rudarske industrije. Autorica se ne bavi direktno kulturnim karakteristikama meksičkog društva, nego djeluje na sjecištu vlastitog i kolektivnog iskustva (kojeg čini kultura društva u koju dolazi, ali i zajednički doživljaji grupe umjetnika s kojom putuje).
Odjeci romantičarske tradicije najbolje se uočavaju u načinu na koji umjetnica doživljava nepoznate joj krajolike. Umjetnica tako zastaje nad „širinom horizonta“, veličinom i masivnošću ne samo pustinje, vegetacije i životinjskog svijeta, nego i doživljaja ruševina drevnih civilizacija. Na takav se način sublimni osjećaji potaknuti promjenom okoline miješaju s realnom situacijom njezinog osobnog života u kojem putovanje predstavlja prekid rutine i otvaranje prema nečemu novom i drugačijem.