Studenti križevačkog Visokog gospodarskog učilišta obavljaju tromjesečnu praksu u Francuskoj

24. ožujka 2020. Autor: prigorski.hr Intervjui Studenti križevačkog Visokog gospodarskog učilišta obavljaju tromjesečnu praksu u Francuskoj


Trojica studenata Visokog gospodarskog učilišta u Križevima, Luka Kostanjski, Mislav Arki i Filip Majić otputovali su 15. veljače 2020. na tromjesečnu praksu u francuski Antibes u obrazovnu instituciju gdje su na istom mjestu srednja i visoka škola (Lycée Vert d’Azur horticole et agricole – LEGTA Antibes) iz područja poljoprivrede.

Nakon nešto više od mjesec dana praktičnog rada ispričali su kakvi su dojmovi i situacija s obzirom na koronavirus.

Kako izgledaju dani na praksi? Opišite jedan dan – od ustajanja do spavanja!

Ustajemo u 6.40 sati, doručkujemo u kantini od 7.20 do 8.00 i zatim započinje radni dan. Ručak je od 12 do 13 sati pa opet rad do 16 sati.

Koje poslove obavljate?

Sav posao je vezan za uzgoj ukrasnog bilja i povrća u plastenicima. Mogli bi reći da radimo sve – od polja do stola ili prodaje. Naime, veći dio povrća završava u studentskoj kantini, tako i mi svaki dan jedemo povrće koje se ovdje proizvodi. Dio povrća, kao i svo cvijeće, odlazi u prodaju u trgovinu koja je tu uz studentski kampus.

Koliko se praksa uklapa u vaše usmjerenje, Menadžment u poljoprivredi?

Većina poslova se uklapa u naše usmjerenje. Sudjelujemo u uzgoju bilja, od pripreme tla, njege usjeva, pravovremenog i pravilnog ubiranja plodova i sl., ali imamo prilike i vidjeti koliko je važna organizacija posla, dobro planiranje kako bi se znalo kad što treba dospjeti te kako treba izgledati proizvod da bi bio prihvatljiv za tržište i dr. Puno se tu može naučiti o menadžmentu u ovom segmentu poljoprivrede, ali smo također uvidjeli da smo puno toga naučili na praksi u križevačkom Učilištu.

U toku našeg rada u plastenicima s cvijećem uočili smo da to i nije baš jednostavan zadatak. Primijetili smo da tu ima puno više skrivenog posla daleko od očiju prosječnog radnika. Svaki dan Cathy („šefica“) dolazi u svoj ured gdje ju dočekuje raspored poslova, a uz to i raspored cvijeća po plastenicima.

Moderno dizajnirani plastenici omogućavaju automatsko navodnjavanje i reguliranje temperature, čime se naš posao svodi samo na premještanje i brigu o cvijeću. Svaki dan određena vrsta cvijeća zahtijeva neku vrstu brige. Čim jedna vrsta napusti plastenik i ode u odjel za direktnu prodaju tj. shop u sklopu kampusa, premještamo drugu vrstu na to mjesto kako bi osigurali dovoljan životni prostor svakoj biljci.

Uz to, neke biljke, koje nisu dobro podnijele temperaturni šok na otvorenom, izgledaju “tužno”, transportiramo u plastenik gdje dobiju vodu, toplinu i gnojivo kako bi ojačale. U sklopu kompleksa s cvijećem nalazi se 10 plastenika u kojima radimo. Ovo je ukratko naš opis posla s cvijećem, koji je naizgled lagan zadatak, a u srži jako zahtjevan i organizacijski kompleksan zadatak.

Što se tiče našeg posla s povrćem, svo povrće koje se uzgaja prodaje se u dućanu s cvijećem ili u kantini koju koriste korisnici škola u sklopu kampusa. Dio povrća prodaju lokalnom marketu. Dio sezonskog povrća ubire se svaki četvrtak i slaže u drvene kašete, svaka košta 7 eura, a unutar paketa nalazi se više vrsta svježe ubranog povrća (špinat, blitva, cikla, salata, luk itd..), ovisno o povrću koje dozrije.

Što radite u slobodno vrijeme?

Slobodni smo svaki dan nakon 16 sati te u subotu i nedjelju. Dakle, dosta je slobodnog vremena. Zasad smo upoznali cijeli Antibes gdje i boravimo. Bili smo još u Nici i Cannesu i jako nam se sviđa.

Kako funkcionirate budući da ste stalno zajedno?

Mi smo „stari“ prijatelji, znamo se već dugo vremena i super se slažemo. Držimo se zajedno, putujemo i općenito zajedno provodimo slobodno vrijeme. Čak i ovaj tekst pišemo zajedno.

Koliko ste zadovoljni odabirom odrade prakse u inozemstvu, posebno u ovaj francuskoj sredini?

Jako smo zadovoljni što smo se ohrabrili praksu odraditi u inozemstvu, a drago nam je da je to u Francuskoj i u ovoj instituciji. Naučili smo prilično novih stvari, a kako smo okruženi Francuzima, osim razgovora na engleskom jeziku, naučili smo nešto i francuskog. Prema nama ne mogu biti bolji. Stvarno smo zadovoljni.

Moramo spomenuti neizbježnu temu, koronavirus. Kakva je situacija?

Što se tiče našeg kampusa, đaka i studenata nema jer je sve zatvoreno na mjesec dana, od 16. ožujka. Od dućana radi samo prehrana, a kafići i ostali ugostiteljski objekti su zatvoreni. Dobili smo informaciju da javni prijevoz ne radi, na snazi je 3. stupanj mjera opreza, borbe protiv virusa COVID-19, što znači da nitko ne smije izlaziti na ulice.

Osigurali su nam hrane za narednih mjesec dana, tako da smo odvojeni od ostatka svijeta, ali nismo sami. Nije nam loše, radimo, ali imamo i dosta vremena za sebe. Dobili smo na korištenje sobu s biljarom i malu teretanu u sklopu kampusa.

Kad se planirate vratiti u Hrvatsku?

Povratak je planiran 17. svibnja 2020. I dalje ostajemo ovdje i dijelimo sudbinu ostalih jer je koronavirus učinio svoje. Nije nam teško ostati jer, kao što smo rekli, ovdje radimo, učimo, prema nama su predivni, jela je u izobilju i sve je super.

Pozdrav svima u Hrvatskoj od Luke, Filipa i Mislava.

Facebook Comments