Obiteljski dom Prispilović u Cvetkovcu kod Koprivnice ispunjen je nevjerojatnom tugom, ali i brojnim ljudima koji su došli pružiti potporu Saneli Prispilović i njezinu šestogodišnjem sinu.
Kuća puna ljudi te njihova iskrena i bezgranična podrška vjerojatno su jedini način na koji Sanela trenutačno može živjeti jer je situacija u kojoj se našla naizgled potpuno bezizlazna. Ne ostavlja previše nade u bolje sutra. U utorak ujutro, samo 200-tinjak metara od kuće, u stravičnoj prometnoj nesreći poginula joj je dvogodišnja kćerkica, a suprug je s teškim ozljedama i dalje u koprivničkoj bolnici. Ona je, pak, teško bolesna i prognoze nisu dobre.
Jedan je život, dakle, izgubljen, a dvije su obitelji nepovratno uništene na državnoj cesti u Cvetkovcu kod Koprivnice u utorak u 7.45 sati. Iva V., 21-godišnja mlada vozačica, izletjela je s kolnika i škodom udarila oca koji je s dvoje djece hodao prema mjesnom autobusnom stajalištu. Djevojčica u dobi od dvije godine na mjestu je poginula, a otac je u kritičnom stanju prevezen u bolnicu.
Kako je policija priopćila, vozačica je “zbog nepropisnog kretanja vozilom skrenula desno na asfaltiranu površinu i udarila u pješaka (40) koji je u naručju nosio dvogodišnje dijete”. Vozačica nije bila pod utjecajem alkohola te su joj u bolnici izvađeni krv i urin, a protiv nje bit će podnesena kaznena prijava zbog izazivanja nesreće sa smrtnom posljedicom. Državno odvjetništvo naložilo je i obdukciju tijela malenog djeteta.
Da stvar bude još strašnija, dvogodišnja djevojčica Ema Prispilović iz Cvetkovca poginula je pred očima svoga šestogodišnjeg brata. On je hodao uz nju i oca, ali je u posljednji čas izbjegao jureći automobil koji im je dolazio s leđa. Otac, djelatna vojna osoba Željko Prispilović, malenu je držao u naručju, ali mu je od siline udara izletjela iz ruku.
Željko Prispilović
Užasne scene nakon naleta automobila na Željka i njegovu kćerkicu prvi je vidio susjed Stjepan Pavlović, čije se kuća nalazi desetak metara od mjesne autobusne postaje u Cvetkovcu. Stjepan događaj prepričava teškim glasom, ali i zorno opisuje prizore koji su mu se zauvijek urezali u pamćenje. Jer, kako kaže, bili su to trenuci najvećeg užasa.
– Čuo sam udarac i odmah izašao iz kuće da vidim što se dogodilo, no takvo nešto nisam očekivao – objasnio je Stjepan dok se prisjećao nemilog događaja.
– S jedne strane vidio sam čovjeka kako potrbuške leži bez svijesti. Pored njega vidio sam žensku osobu kako neutješno plače i u naručju drži malo dijete. Tada sam shvatio da se dogodila velika tragedija – ispričao nam je Stjepan.
Dodao je da je malena Emanuela i nakon silovitog udara još bila živa, ali joj je čelo bilo jako crveno.
– Čuo sam plač vozačice, ali i djetetov plač. Malena je još nekoliko puta zaplakala prije nego što je hitna pomoć došla. No, kad sam vidio da je doktorica izašla iz kombija hitne pomoći nedugo nakon što su unutra odnijeli curicu, znao sam da je dijete zauvijek zaspalo. Bio je to strašan trenutak – prisjeća se Stjepan.
On je s još jedim mještaninom Cvetkovca pokušavao pomoći unesrećenima, ali pomoći im baš i nisu mogli.
– Drugi ljudi su samo prolazili pored užasa, ali niti mi nismo mogli puno pomoći. Pomakli smo glavu nastradalog jer u onom položaju nije mogao disati. No djevojčici nije bilo spasa, njezin se život polagano gasio – tužno će i potreseno Stjepan Pavlović.
Majka djevojčice, Sanela Prispilović, u tom je trenutku ležala u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje se već dulje vrijeme bori s teškom bolesti. S jednakom nevjericom vijest o tragediji primljena je i u obitelji vozačice koja je nesreću skrivila. Iva V. sutra (subota) trebala se vjenčati i krstiti svoju bebu koja još nije napunila ni godinu dana. Trenutak nepažnje ili brzopletosti srušio je sve njene planove.
Zbog čega je došlo do te strašne tragedije, još nije potpuno jasno. Iva se prema Koprivnici zaputila rano ujutro iz Karlovca Ludbreškog u kojem živi. Državna cesta D2 koja povezuje Ludbreg i Koprivnicu svakog je dana u to vrijeme zakrčena automobilima. Kiša je padala od ranog jutra.
U trenutku dok je oko 7.45 sati prolazila kroz Cvetkovec, kako će sama kasnije ispričati, vjetrobransko staklo njene škode octavije varaždinskih registarskih oznaka zapljusnula je iznenadna vodena zavjesa koju je prouzročio kamion iz suprotnog smjera.
Možda u panici, možda zbog neiskustva, trznula je volanom udesno. Dovoljno da pokupi oca i dijete koji su hodali uz rub prometnice prema autobusnom stajalištu. Oni su od kuće udaljene tek 200 metara hodali prema autobusnoj postaji, desnom stranom nogostupa. Otac Željko s dvoje djece išao je u Koprivnicu kako bi sredio dopunsko zdravstveno za svoju bolesnu suprugu.
Udar je bio silovit, tragovi kočenja nisu pronađeni.
Nakon što je naletjela na pješake, vozačica se škodom posve neobjašnjivo zarotirala te se zaustavila na autobusnom ugibalištu okrenuta u suprotnom smjeru. Vozila je prema Koprivnici, a nakon nesreće automobil je bio okrenut prema Ludbregu.
Zbog toga su se odmah nakon nesreće pojavile informacije da je Iva zapravo vozila prema Ludbregu i pretjecala kamion pa je pješake pokupila na svojoj lijevoj, suprotnoj strani ceste. No, policija je vrlo brzo demantirala te špekulacije. Premda je automobil doista bio na lijevoj strani prometnice, okrenut prema Ludbregu, nedvojbeno je ustanovljeno da se zapravo zarotirao. Otkrivaju to i tragovi oštećenja na desnoj strani vozila.
Kako doznajemo, vozačica Iva V. posljednjih je tjedana bila potpuno posvećena organizaciji svog vjenčanja. Za oca djeteta udala se pred matičarem lani u studenome, a u međuvremenu je i sama postala majka. Na red je došlo crkveno vjenčanje i krštenje djeteta. Zbog tragedije sve je otkazano, a članovi obitelji u potpunom su šoku otišli u policiju kako bi doznali što se događa.
Posjetili smo obitelj Prispilović. Shrvani tugom, Sanela i njezini roditelji Petar i Slavojka Subotić, koji su doputovali iz Malog Lošinja, žive u neizvjesnosti jer čekaju vijesti iz koprivničke Opće bolnice o stanju Željka Prispilovića, koji je zadobio teške ozljede glave.
Stanje teško ozlijeđenog Željka Prispilovića (40), koji se nalazi na Odjelu intenzivnog liječenja Opće bolnice u Koprivnici, i dalje je nepromijenjeno.
– Gospodin Željko Prispilović zasad je stabilno, nema promjene njegovag stanja, a za svaki napredak potrebno je vremena. On je još uvijek na aparatima – rekao nam je dr. Josip Večenaj, voditelj Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje u koprivničkoj Općoj bolnici.
U nesreći je zadobio teške ozljede prsnoga koša i mozga te je odmah nakon nesreće priključen na respirator. Sada sve ovisi o sposobnosti organizma da se othrva brojnim ozljedama. Vijest koja svakako daje nadu je i to da mu stanje od utorka nije pogoršano.
– Teško je bilo što reći u ovom trenutku, došli smo pružiti našoj kćeri i unuku potporu, a to je sve što sada možemo – rekla nam je u srijedu Sanelina majka Slavojka Subotić, koja nije mogla skriti suze.
Osim što ih je snašla strašna tragedija jer su izgubili svoju Emu, situacija je još gora jer je Sanela teško bolesna, a u vrijeme kad se dogodila tragedija bila je na hitnim pretragama u Zagrebu.
– Dijagnosticiran mi je melanom koji se proširio i na unutarnje organe. Moja dijagnoza nije dobra. Željko je također u bolnici, a u našoj kući tek su počele pripreme za zimu. Treba nam drva za ogrjev, nova peć i još mnogo toga. Teško je uopće razmišljati o svemu tome nakon ovakve tragedije – plahim i potpuno shrvanim glasom pričala nam je Sanela.
Sjedili smo u njihovu skromnom domu u Cvetkovcu. Neizmjerna, teška tuga pritiskala nas je unutar tih zidova poput neke nevidljive sile.
Kad je nesretna Sanela pričala i iznijela surovu stvarnost, u kući je nastao muk. Čuli su se samo jecaj članova obitelji i prijatelja, koji su se ponajprije zbog Sanele trudili ostati jaki. No, strašni događaji koji su se zbili i situacija u kojoj je ostala obitelj Prispilović te velika tuga zbog gubitka male Emanuele nikoga nije mogla ostaviti neokrznutoga.
Najviše patnje vidjelo se u očima djeda i bake, Petra i Slavojke, koji su, shrvani gubitkom svoj unuke, morali preživljavati i patnju svoje kćeri koja se uz nezamislivu tugu mora boriti i sa svojom teškom bolešću.
– Moji roditelji brinut će se zasad o sinu jer ja trenutačno to nisam u stanju. Ne znam niti kako će završiti moje liječenje. Tako je najbolje za mog sina – rekla je Sanela.
Unatoč svemu što je prošla i što je još čeka, smogla je snage da svoju tugu i bol zasad potisne i misli što je najbolje za njezina šestogodišnjeg sina. Djeteta koji će iduće godine krenuti u prvi razred osnovne škole.
Saneli su pomoć došli pružiti i prijatelji, obitelj Mikić iz obližnjeg Bolfana. Josip Mikić, iako i sam pogođen zbog tragedije svojih prijatelja, smogao je snage da o svemu obavijesti i Željkove kolege koji su već najavili pomoć.
– Čuo sam se s pripadnicima varaždinske 7. gardijske brigade, čiji je Željko bio član, a pokušat ćemo svakako nešto napraviti za ovu napaćenu obitelj – obećao je obiteljski prijatelj Josip Mikić.
Da stvar bude gora, stradanje svoje obitelji na cesti kod autobusnog ugibališta gledao je i šestogodišnji dječak, sin Prispilovićevih, koji je, srećom, bio nekoliko koraka iza svojeg oca i sestre koju je Željko nosio u naručju.
Dječak je pri dolasku prvih očevidaca bez ijedne riječi nijemo stajao pored nastradalih članova svoje obitelji. Budući da se niti jedan od njegovih roditelja nije mogao u tom trenutku o njemu brinuti, tu su u pomoć uskočili susjedi i djelatnici Centra za socijalnu skrb.
No, sad je opet ujedinjen sa svojom majkom te bakom i djedom, koji će se brinuti za njega. Sve molitve ovih dana usmjerene su prema zdravlju oca, koji se u bolnici bori za život, i majke koju najteža borba još čeka.
Mali Podravski/Matija Dolenec/Nikola Wolf
foto: Nikola Wolf
prigorski.hr