Umirovljenik Stjepan Dragija (74) nastavnik hrvatskog jezika i povijesti tiskao je 2016. „Kajkavski rječnik okolice Svetoga Ivana Zeline“
„Izgubiti i zaboraviti riječi i izraze vlastitog jezika isto je kao izgubiti dragocjeni obiteljski nakit što su ga naši prošli naraštaji brižno čuvali od koljena do koljena i dičili se njime„ – poručio je svojevremeno Josip Torbar
-Dugo mi je trebalo da se osvijestim, ohrabrim i stanem u obranu svog zavičajnog govora. Rječnik je moje životno djelo s ciljem očuvanja naše jezične baštine. Ukupno sam obradio 8600 rječničkih natuknica iz starijeg i novijeg razdoblja. -kazao je Stjepan Dragija
-Leksičko bogatstvo zelinskog govora uglavnom je kajkavskog porijekla, ali i iz drugih jezika iz kojih su riječi došle izravno ili preko hrvatskog književnog jezika. Najviše iz njemačkog jezika i one u gradskoj kajkavštini često dolaze u izvornom obliku, dok u ruralnoj rijetko (kinderbet) već su iskrivljene (hoblipant, kamarat, natkaslin). Nešto manje ima riječi iz mađarskog jezika (bantuvati, beteg) te iz turskog (balta). – pojašnjava Dragija.
Rječnik sadrži najviše riječi koje su morfološki, fonetski i značenjski slične književnim te koje se od njih malo ili potpuno razlikuju. -U rječnik sam uvrstio i najčešće vulgarizme jer su oni neizostavni dio govornog jezika i često duhoviti: npr: dati dreku plusku (učiniti beskorisnu radnju), gladiti s perom po riti (biti previše obziran). -ističe Dragija.
I na kraju Dragija kaže. -Budući da je ovo prvi rječnik kajkavskog govora zelinskog kraja, držim da sam uspio u osnovnoj namjeri: sačuvati naše rječničko blago. Možda rječnik nekoga potakne na daljnje istraživanje i proširivanje, jer svakako ima riječ koje su mi promakle. -zaključio je Dragija.
Dragan Vicković/prigorski.hr