Drugi dan mjeseca travnja spomendan je Marije Egipatske, svetice iz ranokršćanskog razdoblja 4. – 5. stoljeća. Svetica nije stekla širu popularnost, njen se kult susreće sasvim iznimno, te se rijetko nalazi na oltarima ili oltarskim slikama, isključivo kao prateći lik. Pripada ranom razdoblju kršćanstva, kada su svetice redovito bile djevice i mučenice, a ona nije bila niti jedno od toga.
Rođena je u Aleksandriji u drugoj polovini 4. stoljeća, te se prostituirala kako bi se prehranila. Svojim poslom došla je na trgovački brod koji je plovio u Jeruzalem, gdje je doživjela iznenadno obraćenje. Odlučila je povući se od svijeta i u pustinjaštvu moliti za oprost svojih grijeha. Razdijelila je sve što je imala, te zadržala samo tri hljeba, a kako joj je u transu obraćenja spala i sva odjeća, kao ostatak svjetovnog, tako je naga krenula u brda gdje je u spilji proživjela 47 godina. U međuvremenu samo ju je jednom pohodio svećenik Zosim, koji joj je podijelio pričest.
Prikazuje se obično sa tri hljeba u rukama, a kako bi se prikrila njena nagost, tijelo joj je obraslo dlakom, ili ju pokriva duga kosa. Tako se najčešće prikazuje i Magdalena u scenama pokajanja, pa je njihove prikaze nekad teško razlikovati. Prikazana j s dugom kosom na oltarnoj slici iz 15. stoljeća u Narodnoj galeriji u Pragu. Rijetko se njena nagost prikazuje otvoren, kao na primjer na crtežu njemačkog slikara Hansa Baldunga Griena iz 16. stoljeća.
Zdenko Balog