Klinika za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split dobila je po prvi puta psihoterapeuta koji radi sa pacijentima, članovima njihovih obitelji i medicinskim osobljem, kao dio multidisciplinarnog tima liječnika koji se bave liječenjem onkoloških bolesnika.

Tanja Kuprešak je klinički psiholog i psihoterapeut i pruža psihološku potporu pacijentima koji se bore s rakom. Ističe kako se kod onkoloških pacijenata uglavnom radi o anksiozno-depresivnoj simptomatologiji pa terapija ima motivacijski efekt, odnosno pacijenta motivira u momentima kada ne uspijeva sam pronaći načine zašto i kako da se bori s bolešću.

“Pacijenti uglavnom strahuju od smrti, ali jednako tako imaju i strah od povratka bolesti, metastaza, boje se za svoju djecu i što će biti s njima. Prisutan im je i strah od nuspojava, no isto tako se boje rezultata nalaza redovnih pretraga”, govori Kuprešak.

Psihološku pomoć traže više žene, u pravilu u 30-im i 40-im godinama te stariji muškarci u 60-im godinama. Osim u ambulanti psihoterapeutkinja vrlo često terapiju provodi i na bolničkom odjelu gdje odlazi po potrebi i pozivu.

Pacijentima nastoji objasniti kako je jako važno da se ne identificiraju sa svojom bolešću te da su puno više od bolesti i aktualne dijagnoze.

“Kažem im da se sa bolešću može živjeti kvalitetno, da se može i pobijediti i da možemo zajedno tražiti načine kako se postaviti u odnosu na situaciju.  Vrlo često se događa da pacijenti imaju potrebu dati mi pozitivnu povratnu informaciju o mom radu s njima. Iskazuju zahvalnost zbog osjećaja olakšanja i nove perspektive poteškoća te govore o tome kako članovi obitelji vide promjenu na njima. Da su živnuli. Puno puta prestanu činiti neke stvari koje su izvor anksioznosti i to ih dovodi do značajnog poboljšanja. Neki ljudi budu depresivni, a nakon razgovora vrati im se volja za život”, dodaje Kuprešak.

“Umirući pacijenti često imaju potrebu ostaviti trag kroz kreativne vrijednosti, nešto zapisati ili nacrtati, a neki su radili čak i ručne radove. Vrlo često to poklanjaju osoblju i svojim bližnjima”.

Psihološka pomoć članovima obitelji

Pacijenti od nje često traže da pomogne i članovima obitelji koji se također teško nose sa bolešću svojih najbližih.

“U takvim situacijama uglavnom se radi o određenim neriješenim obiteljskim odnosima koje oboljeli teško uspijeva sam iskomunicirati, pa traži da to bude uz vođenje stručne osobe. To su često povrede iz prošlosti koje iziskuju i želju za oprostom, a ponekad su teme konkretni dogovori za budućnost”, kaže.

“U određenim situacijama javljaju se članovi obitelji koji se teško suočavaju sa promjenama kod oboljelog, posebice kad se radi o karcinomu mozga za koji su karakteristične promjene u ponašanju i u ličnosti. Ne znaju kako se postaviti prema tome, te su istovremeno iscrpljeni, frustrirani i osjećaju krivnju”, priča Kuprešak.

Pacijenti uglavnom kažu da im psihološka potpora daje više snage za dalje i da ih gura prema naprijed u tim najtežim trenucima njihovih života.

Jedna od pacijentica Klinike Marija M. kaže da se ona s bolesti nosi dobro ali ne i njezina obitelj, pa je psihoterapeutkinji predložila rad s njima. To im je, kaže, pomoglo jer je sa svakim novim susretom rastao njihov optimizam.

“Razgovor s psihoterapeutom nije bauk, to je nešto što svima preporučujem, ne samo oboljelima. To je rješenje kako se nositi sa teškim trenucima u životu. Tu vam netko nudi rješenje i izlaz. To treba prihvatiti širom otvorenih ruku”, smatra Marija.

Kuprešak psihološku potporu pruža i zaposlenicima Klinike. Ističe kako je uvijek važno staviti situaciju u realan kontekst, što uključuje osvještavanje da je stručna osoba sa svoje strane doista učinila sve što je mogla i kako je normalno da je tužna kad pacijent umre.

Predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju prof. Eduard Vrdoljak kaže kako se trude maksimalno podići razinu zdravstvene skrbi svojih bolesnika te su u multidisciplinarnom pristupu potrebni stručnjaci svih profila.

“Psiholozi i nutricionisti su ključan segment koji pomaže održati zdravlje u izazovnim trenucima kao što su dijagnoze raka gdje značajan udio populacije treba psihološku podršku”, kazao je.