Hrvatska komora socijalnih pedagoga želi upozorila je u subotu stručnu i drugu zainteresiranu javnosti na izrazito zabrinjavajuće stanje nedostatka odgovarajućih smještajnih kapaciteta za djecu s razvijenim problemima u ponašanju.
To su djeca i mladi čija se ponašanja opisuju štetnima za njih i/ili njihovu okolinu, društveno neprihvatljivima, a mogu se manifestirati kao konzumacija sredstava ovisnosti, agresivno ponašanje, autoagresivno ponašanje, vandalizam, skitnja, tučnjava.
Takva ponašanja rezultat su kombinacije velikog broja rizičnih čimbenika koji se nalaze u njima samima, ali i njihovim okruženjima obitelji, škole i zajednice. Nerijetko su i sami žrtve nasilja, često stigmatizirani.
Komora ističe da je adekvatno odgovoriti na potrebe ove djece i mladih iznimno kompleksno te podrazumijeva intervencije na različitim razinama društvenih i državnih sustava.
Dio odgovora svakako leži i u specijaliziranim socijalnopedagoškim tretmanima u odgojnim ustanovama – kojih, upozorava, više nemamo.
“Desetljećima smo imali diferencirane tretmane za opisanu skupinu djece i mladih, no te su ustanove i tretmani tijekom procesa transformacije i deinstitucionalizacije nestali”, navode socijalni pedagozi.
Reducirani su smještajni i tretmanski kapaciteti do te razine da su neke ustanove, koje su bile krucijalne za diferencirani tretman mladih s problemima u ponašanju, preko noći prestale postojati.
Primjer za to je Odgojni dom Bedekovčina. Od alternativnih intervencija za navedene skupine korisnika nije ponuđeno ništa što bi zamijenilo dotadašnje, uvijek popunjene kapacitete ustanova za djecu i mlade s problemima u ponašanju.
Djeci se nerijetko uskraćuje pravo na adekvatan tretman jer se smještaju u neadekvatne, ruralne sredine u kojima ne mogu dobiti potrebnu stručnu pomoć. Posljedično, imamo velik broj mladih čiji su rast i razvoj grubo ugroženi jer nisu u tretmanu na kakav, po zakonima i Konvenciji o pravima djeteta, imaju pravo.
Često puta ostaju zarobljena u krugu očekivanja i doživljavanja neuspjeha, nemaju pravo na svoju šansu za pozitivnom afirmacijom, ispadaju iz obrazovnog sustava i često su prepušteni utjecaju ulice.
“Stoga apeliramo da se hitno osiguraju preduvjeti za tretmane sukladne stvarnim potrebama djece i mladih s problemima u ponašanju, da ih se ponovno stavi u fokus, da im se osiguraju preduvjeti za diferencijaciju tretmana uz nužne ljudske, tehničke, smještajne i sve druge kapacitete te poštivanje digniteta svih zaposlenih u socijalnoj skrbi, pa tako i socijalnih pedagoga, koji su educirani raditi u tretmanu s djecom i mladima u riziku kao i onima s problemima u ponašanju.”