Udruga za promicanje kulture i umjetnost iz Kostanja (općina Dubravca) organizirana je oproštaj od prerano preminule Mirjane Sačer Bobanac (1946.-2021.), pjesnikinje i utemeljiteljice Udruge. U prigodnom katalogu- knjižici moderator Dragan Vicković, novinar i publicista i njezin prijatelj, prenio je pjesnikine riječi.
Evo što je napisala.
‘Pjesma je moja adresa’.
‘U ovo dvorište smo moj suprug Davorin Supek i ja zakoračili 1993., a već iduće godine postali smo vlasnici ovog začaranog dvorišta i štaglja, čarolija ne jenjava. Slikari, muzičari, pjesnici, glumci i mi domaćini pjesmom i svirkom udahnuli smo novi život zapuštenom zdanju. Krenuli su Susreti Osnovna je ideja Susreta bila zadržati mlade ljude u selu, pokazati im da mjesto stanovanja ne bi trebalo utjecati na kvalitetu života.’
Dodala je kako su ‘naša stvarna adresa smo mi, ono što mislimo, u čemu uživamo, o čemu snatrimo! Ono što ćemo ponijeti sa sobom, odlučimo li se za odlazak , uspomene koje će nas potaknuti da se vratimo’.
‘Prema naslovu Golubove knjige „Lice prijatelja“ smislila sam nagradu istoga imena. Dobitnici nagrada su Vanja Drach, Ivica Antolčić, Ivan Golub, s. Emilija Šimić. Ugledni dr. Damir Eljuga upotpunjava ideju o umjetnosti kao terapiji, pa je u Štagalj pozivao i dovodio pacijentice liječene od raka dojke. Tako je na velika vrata Štaglja ušetala art-terapija’
‘Pretvarali smo život u pjesmu, što život zapravo i jest. U našem dvorištu govorilo se i pjevalo na mnogim jezicima. Plesala su se kola i orila pjesma folkloraša. U oku ostale narodne nošnje. Veleposlanici Rusije, Japana, Turske, Azerbejdžana osjećali su se kao kod svoje kuće. Štagalj je bio galerija mnogim slikarima i kiparima i umjetničkim fotografima.’
Dr. Damir Eljuga, predsjednik Lige borbe protiv raka dojke govorio je o umjetnosti kao terapiji, a bile su nazočne članice Udruga žena liječene od raka dojke „Sv. Margareta „ iz Dubrave .
U Udruga Štagalj dodijelila je Mirjani Sačer Bobanac (posthumno) priznanje Lice prijatelja koje primio Davorin Supek. (autor je Josip Boltižar). U glazbenom dijelu programu sudjelovali su: Kvartet Rucner, Arijana Gigliani Philipp i Bruno Philipp, Đorđe Manojlović, Ivan Solarić, te trio: Dražen Franulović (arapska lutnja), Emil Gabrić (biola) i Kamenko Ćulap (udaraljke). Članice Ružinog kruga iz Vrbovca govorile su pjesme iz Mirjanine zbirke „Mijenjanje krajolika „.
S.Emilija Šimić oprostila se svojom pjesmom „U spomen Mirjani Bobanac“ koju je pročitala Jasenka Jonjić. Pjesme su čitali i Zrinka Supek, te Ljiljana Lipovac, učenice iz OŠ Dubrava Nina Krivanek i Katja Vacenovski. U Šaglju su svoje likovne radove izložili: Josip Boltižar, Mladen Kefelja, Zoran Jambrešić i kipar Mate Turić. Zoran Jabmbrešić je prikazao veoma nadahnut video uradak o pjesnikinji Mirjani. Na dvorištu su nastupili članovi KUD-a“ Stari Graničar“ iz Cirkvene.
I tako je saživio stih:
Sunce kao radost kiša kao tuga, oboje nam treba da bi bila duga.
Ovaj puta bila je to duga za Mirjanu s porukom: Otišla si a nisi.
Do koje visine lete sjenice
(posljednja Mirjanina pjesma, prosinac 2020.)
Je li im visok treći kat bolničke zgrade
Čula sam ih danas sasvim jasno
Dozivale su me
Možda su šuštavom poštom svojih krila
Dobile poruku od mojih kostanjevečkih ptičica
Da me pozdrave
Da mi kažu da iako nisam kod kuće
Netko stavlja hranu na prozor
I u njihovu zdjelicu u krletki
Da mala drvena kućica – hranilica nije prazna
Ne znaju još da je to Davorova ruka
U kojoj kuca moje srce.
Mirjana Sačer Bobanac,
kraj studenog 2020.
Dragan Vicković/prigorski.hr