Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Za razvoj svakog grada u srednjem vijeku ključnu su važnost imale povlastice i prava koja je gradska samouprava uživala. Ove povlastice imale su veću snagu obzirom na to tko ih je izdavao, te su stoga priželjkivane bile one najviše, kraljevske, odnosno vladarske povlastice. Pored kraljeva, međutim, povlastice izdaju i banovi, velikaši, odnosno zemni gospodari, a i prelati, biskupi, kanonici. Svaki od izdavatelja povlastica istovremeno je sebi prisvajao dio benefita kojeg je povlašteno slobodno naselje stjecalo, te je na taj način usmjeravao prema sebi dio poreza, tržnih pristojba i slično.

Među najpoznatije povlastice spada Zlatna bula Bele IV. Gradecu kraj biskupskog Zagreba. Isti je kralj izdao i niz drugih povlastica, kao i njegovi prethodnici i nasljednici iz dinastije Arpadovića. Ipak, niti jedna druga povlastica tog vremena, osim zagrebačke, ne nosi najviši status, naslov ‘civitas’ koji ujedno daje i odobrenje da se grad obzida obrambenim bedemom. Tako je Kraljevski Gradec za sljedeće naraštaje jedini Civitas između Save i Drave. Na jadranskoj obali situacija je nešto drugačija, jer je tamo od antike naslijeđen municipalni sustav osiguravao gradovima njihova područja sa gotovo državnom samostalnošću. Gradovi vode neovisnu ekonomsku, pa čak i vanjsku politiku, što se, ako baš nije u prevelikom sukobu sa politikom Kraljevstva, prešutno tolerirano. Na kontinentu, kralj drži sve konce, te su razlike među povlasticama raznih naselja i gradova samo razlike u razini uživanja blagodati komunalne samouprave, a ne i sloboda da se istu kreira.

Povijest Križevaca uvelike se može promatrati kroz tri ključne isprave: povlastica bana Stjepana kojom 1252. utemeljuje ‘novu slobodnu općinu’ pored županovog sjedišta Crisa (Križa). Zatim dolazi povlastica kralja Sigismunda, kojom 1405. podjeljuje Donjem gradu pravo podizanja bedema, te istim danom i Gornji (nova općina bana Stjepana) i Donji (sjedište župana) Križ(evac) proglašava slobodnim kraljevskim gradom. Treća je isprava uslijedila 1752., kada je Gornji i Donji Križevac ujedinjen u jedinstven grad pod jedinstvenom komunalnom upravom. O ovoj trećoj ispravi pisali smo nedugo, te smo danas, u prigodi godišnjice, usredotočeni na Sigismundovu povlasticu od 15. travnja 1405.

Nekoliko godina nakon Nikopoljske bitke, te nakon posljednjeg sukoba Sigismunda i ‘protudvorskog pokreta’ koji se, čini se, dogodio baš u Križevcima, zapamćen kao ‘Krvavi sabor križevački’, zbog nadiruće turske opasnosti mnogo se promijenilo shvaćanje strateškog položaja gradova u Kraljevstvu. Tako je na početku 15. stoljeća postao neprihvatljiv i položaj nebranjenog važnog banskog mjesta Križevca, te Kralj izlazi u susret zahtjevima građana da sebi mogu podići obrambene bedeme. No zanimljivo je da u tom trenutku Kralj ne daje odobrenje već povlaštenom ‘Novom Križevcu’, nego se okreće starom županijskom sjedištu okupljenom oko župne crkve i križanja cesta.

Povlastice ‘Starom Križevcu’ možda i nisu prve povlastice podijeljene županijskom sjedištu, budući se već u ispravama kroz 14. stoljeće povremen pojavljuje ‘Libera villa vetetere de Cris’, što ukazuje na neku povlasticu, a spominje se i ‘villicus veteris ville Crisiensis’, no ako je takva povlastica postojala, izgubljena je i ne znamo tko ju je podijelio. Da je bila u pitanju kraljevska povlastica, tada bi je Sigismund jednostavno potvrdio i proširio pravom na podizanje bedema. ‘Novi Križevac’ ovom statusnom promjenom ‘Starog’ više se nije mogao tako nazivati, te ćemo ubuduće u ispravama dosljedno nalaziti odrednice ‘Superior’ (Gornji) i ‘Inferior’ (Donji), kako se oba dijela grada nazivaju i danas. Zanimljivo je da se ubuduće oba dijela grada, svaki za sebe, nazivaju ‘civitas’, Civitas superior Cris i Civitas inferior Cris. Iako su uživali povlastice poldrug stoljeća dulje od Donjeg grada, građani Gornjeg grada bili su obvezni svojim radom i sredstvima održavati i popravljati bedeme, te sudjelovati u obrani.

Bedemi su izgrađeni na prostoru nepravilnog četverokuta stranica cca 200 / 300 metara (oko 6 Ha), te su građeni po savjetima vojnih inženjera, koristeći povišen položaj za bolju obranu, ali bez nastojanja da uvažavaju već ranije formiranu urbanističku podlogu. Slijedom toga, glavna prometnica sjever – jug pomaknut će se nekoliko desetaka metara istočno, dok će drevna župna crkva ostati izvan zidina. Unutar grada provedena je urbanistička parcelacija, koja je lijepo vidljiva i danas u rasporedu zgrada povijesnog središta.

Ovom statusnom promjenom Gornji grad nije izgubio ništa od svojih povlastica niti od svoje samostalnosti, štoviše, njihov se status znatno popravio, budući su od banskog promaknuti u kraljevsko mjesto. Ipak, u stvarnosti, Gornji grad će se ubuduće promatrati kao nebranjeno i uvijek strateški osjetljivo predgrađe križevačke utvrde. Svoju će samostalnost i stara prava, sudište, sajmište, kao i pravo na grb, samostalni magistrat, te vlastite zemlje, zadržati sljedeća dva i pol stoljeća do konačnog ujedinjenja grada. Mogli bismo reći da susjedni gradovi žive u nekoj vrsti (kon)federacije, u kojoj su zajednički opći komunalni propisi i obrana, dok je lokalna samouprava potpuno nedirnuta.