Jedan od najznačajnijih monarha suvremene Europe bio je Sigismund, posljednji potomak dinastije Luxembourg. Zajedno s ocem Karlom IV., češkim kraljem, predstavlja vrhunac ove dinastije, te ujedno vrhunac i suton europskog srednjeg vijeka. Sigismund je rođen kao mlađi brat Vaclava IV., te mu nije bilo namijenjeno naslijediti oca na češkom prijestolju. Srećom, dok se u jednoj dinastiji rode dva sina, u drugoj se rode dvije-tri kćeri. Tako je Ludovik Veliki, Anžuvinski imao tri kćeri od kojih su dvije, Hedviga i Marija, stasale u poželjne udavače.
Dok je mlađa, Hedviga, od oca naslijedila Poljsko kraljevstvo, te udajom dovela na prijestolje moćne Jageloviće, brakom sa Marijom, Sigismund si nastoji osigurati Svetu krunu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Dio staleža pobunio se protiv ženskog nasljednog prava, te se rađa ‘protudvorski pokret’ i dolazi do građanskog rata između Sigismundovih pristaša i protivnika. U jeku sukoba, u koji se uključio neki pokrajnji ogranak Anžuvinaca, s istoka prodiru Turci. Kao jedna od vođa kršćanske vojske, Sigismund je sa svojom vojskom teško poražen kod Nikopolja. Pretpostavlja se da je porazu pomogla izdaja ili samo kukavičko povlačenje vojvode Stjepana Lackovića. Kako je Sigismund nekoliko mjeseci bio smatran mrtvim, ponovo je buknuo protudvorski pokret. Njega je, međutim, spasio njego saveznik i budući tast Herman Celjski, s kojim se preko Dunava dokopao Crnog mora i konačno Dubrovnika. Dubrovčani su ga lijepo primili i uz isplaćen zaostali tribut, da se snađe za prvo vrijeme, opremili ga galijama. Sigismund se iskrcao sjevernije, možda u Zadru ili Senju, te sazvao staleže na hitni sabor u Križevcima. U nepoznatim okolnostima takozvanog Krvavog sabora u Križevcima, 27. veljače 1397., konačno se obračunao sa pobunjenim staležima.
Pisanello – Portret Sigismunda Luksemburškog (Wikipedia)
Posljednji pokušaj da mu naude, poduzeli su staleži dovodeći iz Napulja Ladislava Anžuvinca, te ga na brzinu okrunili (vjerojatno krunom kralja Zvonimira) za protukralja. No on je odmah nakon krunjenja pobjegao u Napulj, ali je iskoristio legitimitet krunjenja da Mlečanima proda Dalmaciju za 100.000 dukata (koji navodno nikad nisu isplaćeni). Križevaca se Sigismund sjetio nekoliko godina kasnije, 1405., kada je cijelom gradu, Gornjoj i Donjoj varoši podijelio povlasticu slobodnog kraljevskog grada. Kao najugledniji onovremeni monarh, predsjedao je saboru u Konstanci, gdje je smaknut Jan Hus, što je pokrenulo krvave ratove u Češkoj.
Stekao je 1411. naslov najuglednijeg monarha, Rimsko-njemačkoga cara, a nakon smrti brata, 1419. naslijedio je i češku krunu. Rastrgan između dužnosti i ambicija, zanemario je poslove Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, te ovdje uglavnom kao regentica vlada njegova supruga Barbara Celjska.
Nažalost, Sigismund je u popularnoj povijesti podijelio lošu reputaciju svoje tazbine, obitelji Celjskih, jednako nezasluženo kao i oni sami. O njima su naime, kronike pisali kancelari pobjedničke strane, Hunjadija i Habsburga. Lošoj reputaciji posebno je doprinio kroničar Enea Silvio Piccolomini, kasniji papa Pio II., čije stavove prihvaća rana hrvatska historiografija, Tkalčić, Klaić i ostali.
Dürer – Portret Sigismunda kao Njemačko-rimskog cara, kopija, Nacionalni muzej u Budimpešti
Kalnik, Sveti Brcko – Sveti Petar Mučenik i Donator – lik donatora velikaš je iz vremena kralja Sigismunda, možda neki član obitelji Celjski
Ivanić Miljanski, Sveti Ivan – Prikaz Herodove gozbe sa portretima suvremenika: sasvim lijevo Herman Celjski, do njega kralj Sigismund, kao Herodijada desno Barbara Celjska, glava na pladnju Fridrih Celjski.
Ivanić Miljanski, Sveti Ivan – Detalj, kralj Sigismund
Ptujska Gora, reljef Bogorodice s plaštem – Mogući portret kralja Sigismunda
Ptujska Gora, oltar Svetog Sigismunda – Simbol Zmajevog reda, kojeg je osnovao kralj Sigismund
Križevci, crkva Svetog Križa, slika Krvavi sabor križevački Otona Ivekovića – Detalj, kralj Sigismund okružen dvorjanima i saveznicima na Krvavom saboru