Naselje se u dokumentima spominje još u 16.-tom stoljeću, kada su u Velikom Potočecu živjele prve obitelji Vrabec, Švec i Pečarić, a ova prezimena i danas su česta u selu
U nastojanju da upoznamo što više naselja u Koprivničko-križevačkoj županiji nedavno smo stigli i u križevačko selo Veliki Potočec, i odmah uočili njegovu specifičnost: Iako je smješten na obroncima potkalničkog gorja i na nadmorskoj visini od 172 metra, Veliki Potočec je bogat vodom, a kroz njega protječu čak četiri potoka po kojima je dobio i ime.
Naselje se u dokumentima spominje još u 16.-tom stoljeću, kada su u Velikom Potočecu živjele prve obitelji Vrabec, Švec i Pečarić. Ova prezimena i danas su česta u selu, no mi smo pokucali na vrata obitelji Bužić.
– Naša obitelj bavi se ratarstvom i vinogradarstvom, a četiri člana u obitelji smo agronomi, rekao nam je Denis Bužić. Otac Gordan i Majka Dragica rade na Srednjoj gospodarskoj školi u Križevcima.
Otac se bavi i uzgojem golubova listonoša kojih ima preko dvije stotine. Redovito sudjeluje na svim natjecanjima diljem Hrvatske i Europe, a ove godine prvi je put svojim golubovima (uspješno) sudjelovao na najvećem svjetskom natjecanju u Barceloni. Također je i predsjednik Letačkog kluba golubara.
Mlađi brat Marko u našem obiteljskom gospodarstvu vodi ratarski dio proizvodnje a ja sam zadužen za vinogradarski i vinarski dio, rekao nam je Denis koji ima i malu vinariju. U ratarskoj proizvodnji najviše sijemo kukuruz i strne žitarice; pšenicu, raž, ječam i zob. Od vinove loze uzgajamo sorte graševinu, sivi pinot, crni pinot, žuti muškat i autohtonu sortu kleščec. Vino plasiramo na križevačkom području, no namjeravamo proširiti tržište prema Zagrebu i Jadranu, objašnjava Denis.
Mještani se uglavnom bave ratarstvom, stočarstvom te proizvodnjom mlijeka i svježeg sira po čemu su najpoznatije obitelji Švec, Jelušić i Stručić. Obitelj Kostibol ima i siranu te osim svježeg, proizvodi i više vrsta tvrdog sira.
Hrvoje Gužvinec vodi obiteljsko gospodarstvo koje u proizvodnju uvodi i nove sorte malina. Uzgojem voća bavi se OPG Prosenečki u čijim voćnjacima rastu breskve, jabuke, šljive i trešnje. Obitelj Vrabec uzgajala je koze, Igor Novosel ima farmu tovljenika, a u selu je i Nova Genetik, tvrtka za prodaju rasplodnog materijala.
U vrijeme kada još nije bilo traktora ili su bili rijetkost, mještani su za obradu zemlje koristili konje, a zadnji kovač u selu bio je Stjepan Bužić čija je radnja zatvorena 90.-tih godina proteklog stoljeća. Dosta mještana tijekom proteklih desetljeća bilo je zaposleno u križevačkom građevinskom poduzeću Radnik pa kod gradnje kuće nikada nije bilo teško pronaći dobrog zidara ili tesara kakvi su bili Stjepan Švec i Stjepan Pečarić.
U mjestu je sve do 2007. godine bio i limar Franjo Sentočnik. Iz Velikog Potočeca su i nogometaši Stjepan i Dragutin Spahija, a tradiciju vrsnih sportaša iz ovog mjesta nastavlja i mlada atletičarka Katarina Balić. Razgledajući mjesto dolazimo i do starog vatrogasnog doma čija obnova je još u tijeku.
– Nakon dvadesetak godina mirovanja, 2013.-te godine ponovno smo pokrenuli rad dobrovoljnog vatrogasnog društva. Upravo u podrumu ove kuće okupilo se nas nekoliko entuzijasta, Hrvoje Gužvinec, Ivo Pečarić, Božidar Spahija, Marijan Kralj i ja, te osnovali DVD Veliki Potočec koje je ubrzo počelo s aktivnostima.
Za predsjednika je izabran Marijan Kralj koji je i prije bio vatrogasac i ima iskustva u radu. Odmah po osnivanju u pomoć su nam priskočili Grad i JVP Križevci. Krenuli smo u obnovi doma i do sada promijenili krovište, vrata i prozore te uredili jednu prostoriju gdje se sastajemo.
Dobili smo i opremu, a puno mladih je položilo vatrogasni ispit. Danas imamo šezdesetak članova a moram naglasiti da je upravo DVD inicijator i pokretač gotovo svih aktivnosti u selu, rekao nam je sugovornik.
Tako smo saznali da se u selu svake godine održava maškarada u kojoj sudjeluju mnogobrojni mladi i stari mještani. Zaštitnik sela je Sveti Benedikt pa se svake godine na taj dan održava i već nadaleko poznati turnir u malom nogometu. Sveti Benedikt je i zaštitnik Europe, a u Velikom Potočecu od 2014.-te godine ponosno stoji njegov drveni kip, rad križevačkog umjetnika Igora Brkića.
Mještanima je još uvijek u sjećanju četverodnevno slavlje povodom postavljanja kipa, a od tuda potječe i već tradicionalni malonogometni turnir. Stoga nije čudno da osim vatrogasaca u selu djeluje i mini nogometni klub „Sveti Benedikt“ koji igra u mini nogometnoj ligi križevačkog područja.
Mladi u Velikom Potočecu prošle zime pokrenuli su i originalne zimske igre, pa je sredinom siječnja ove godine održana 1. Potočka sanjka. Ovu manifestaciju zajednički su organizirali DVD Veliki Potočec i Klub sanjkara, a uz druženje i kuhano vino održano je i natjecanje u gađanju alke u vožnji na sanjkama.
Na kraju je i tadašnji križevački dogradonačelnik Tomislav Katanović podijelio medalje najmlađima, a namjera organizatora je da „Potočka sanjka“ postane tradicionalna.
U bogat društveni život u selu spada i rad djevojaka i žena okupljenih u još uvijek neregistriranu udrugu „Žene Svetog Benedikta“.
Osim nastupa na raznim manifestacijama, djevojke su uvijek voljne pomagati svojim vatrogascima i sportašima. Bogatstvo ovog kraja je i u mnogobrojnoj i raznovrsnoj divljači, pa Veliki Potočec ima i lovačku udrugu Golub. LU Golub ponad sela ima i lijepo uređeni dom u sklopu kojeg je i ograđeni prostor u kojem su divlje svinje. Mještani imaju vinograde na padini brda Buče na nadmorskoj visini od 218 metara, a da je vino od takvog grožđa vrhunske kvalitete, osobno možemo potvrditi.
Selo ima struju, telefon, plinovod i vodovod, a čuli smo da je čitav Veliki Potočec prepun izvora vode. – Neki od potoka ne presuše ni tijekom ljeta, rekli su nam mještani, no nisu nam znali reći jeli ikada na kojem od njih bila kakva vodenica. – Na kojoj god uzvisini u selu zakopate, voda se nalazi već na nekoliko metara dubine, ustvrdili su.
U naselju je trgovina, ali i Dom za starije i nemoćne Novak. Veliki Potočec danas ima oko 140 kuća u kojima živi četiristotinjak stanovnika uglavnom srednje i mlađe starosne dobi. Groblje imaju zajedničko u Malom Potočecu, a tu je i kapela posvećena Svetom Benediktu.
Ljekarske, zubarske i veterinarske usluge obavljaju u tri kilometra udaljenim Križevcima, gdje stanovnici ovog sada prigradskog naselja obavljaju i sve administrativne poslove. Učenici su do prije nekoliko godina pješačili u škole u Križevačke škole, no danas u škole (trgovine i u kafiće) putuju autobusom.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja
foto/Glas Podravine i Prigorja/prigorski.hr