U selu je asfalt, struja i telefon, no kako su nam rekli mještani, internet je slaba točka, a i signala za mobitele više nema no ima. Zato pak računi za telefon uredno i na vrijeme stižu!
Mjesto Većeslavec bilo je u srednjem vijeku poseban posjed, a povjesničarima prepuštamo jeli, ili nije, ime dobilo po prvom stanovniku Većeslavu. Danas je Većeslavec prigradsko naselje udaljeno od Križevaca 16 kilometara. Smješten je na 173 metra nadmorske visine, i prostire se na gotovo 5 četvornih kilometara.
Do njega vodi vijugava cesta, asfalta oštećena od teških kamiona koji prevoze trupce u obližnju pilanu. U poslijepodnevnim satima tom smo cestom i mi stigli u selo gdje nas je član mjesnog odbora Darko Vitez upoznao sa životom u mjestu.
Većeslavec je još 1948. godine imao 344 stanovnika, a treba istaći da je prošle, 2016. godine obilježena 100-godišnjica organiziranog školstva u ovom mjestu. U školskoj zgradi je i prostorija gdje se čuvaju školske klupe i pribor iz davnih vremena. Dobrovoljno vatrogasno društvo Većeslavec osnovano je 29. siječnja 1995. godine, a vatrogasci imaju i svoj dom koji je obnovljen i u funkciji.
Naselje ima i svoje groblje gdje je i crkva posvećena Sv. Duhu. Crkva je prije koju godinu i obnovljena a uređen je i okoliš, no nedostaje crkveno zvono za koje mještani nemaju novca. Naselje nema ulice, no stanovnici dobro znaju tko je iz Ledina, a tko živi u Kenđelima ili u Ilici, kako među sobom nazivaju dijelove sela.
U naselju je asfalt, struja i telefon, no kako su nam rekli mještani, internet je slaba točka, a i signala za mobitele više nema no ima. Zato pak računi za telefon uredno i na vrijeme stižu! Od dva dućana koji su nekada bili u selu, danas nema niti jednog, a potrebe mještana zato pokriva čak pet pokretnih trgovina.
U Većeslavcu ima sjedište i jedan knjigovodstveni servis te tvrtka Jakrlin d.o.o., no danas se, kao i u proteklim vremenima, većina stanovnika bavi nekom vrstom poljoprivrede. Svako domaćinstvo za svoje potrebe uzgaja i vinovu lozu. Većinom se tu radi o starim nasadima vinograda koji se prostiru na okolnim brdima Mrznovka, Lipovica i Kalnik, pa se težaci još uvijek krijepe starim dobrim tudumom.
Kako se još i danas prepričava u selu, pred više od 120 godina sa jednog od tih brda, u ranojutarnjim satima vraćalo se nekoliko mještana i primijetilo da je stara crkva propala u zemlju. – Kada su na večer pošli u vinograd crkva je bila tu i pred njom su se prekrižili, no ujutro je više nije bilo, priča se. U međuvremenu je sagrađena nova crkva, a nedaleko nje su nedavno otkopani temelji stare.
Obradom zemlje i ishranom stoke od malih nogu bavio se i devedesetogodišnji Tomo Šimunović kojega smo prigodom razgledanja sela zatekli u dvorištu obiteljske kuće. Njegova obitelj jedna je od najbrojnijih u mjestu, a u kućanstvu uz njega žive i rade supruga mu Milka i sin Marijan. Unuk Nenad otišao je na rad u Njemačku a ovdje je ostala njegova supruga Draženka i njihova djeca Matija, Mihaela i Mateja, dok im sestra Marija završava fakultet u Dubrovniku.
Šimunovićevi su se na veliko bavili poljoprivredom pa je pred nešto više od deset godina u njihove dvije staje živjelo više od četrdeset grla stoke. Hranili su i svinje, a za svoje potrebe i kokoši, no kuću, staje, i poljoprivredne strojeve priskrbili su od prodaje mlijeka. Tako je bilo prije, no sada je mnogo teže, pa je danas ovo gospodarstvo smanjeno na 11 krava, junicu i dva teleta. Još uvijek za potrebe ishrane svoje stoke obrađuju 16 rali zemlje na kojoj siju pšenicu, kukuruz, tritikal i ječam
– Padom otkupne cijene mlijeka sve je krenulo nizbrdo, kazao nam je Tomo, prisjetivši se kako je u vrijeme njegove mladosti bilo ljepše i sigurnije živjeti.
– Ovdje sam odrastao i pohađao školu. To je bio gotovo sam početak rada škole u mjestu, a prvi učitelji bili su supružnici Brunčić. Prva podvornica u našoj školi bila je Marica Boltek , a u to vrijeme u školu je išlo stotinjak djece iz Većeslavca, Ruševca. Povelića i Velikih Sesveta. Selo je tada bilo mnogobrojnije i imalo je 104 kuće. Imali smo i dućan čiji je vlasnik prije, i do završetka drugog svjetskog rata bio Mijo Vitez. Nakon rata dućan mu je oduzela država i predala ga na upravljanje zadruzi. Jedno vrijeme trgovinu je u mjestu imao i Darko Vitez, no i ona je zatvorena. Krčmu selo nije imalo, a kako smo čuli od mještana, još dugo im neće ni trebati.
– Kako da trošimo novac koji nemamo, kada za jedno pivo moramo dati pet litara mlijeka, jadala se jedna mještanka.
Saznali smo i da je prije pojave traktora , gotovo svako domaćinstvo u naselju, uz nekoliko krava imalo i konje. U selu je bio i kovač po imenu Gaš Babić koji je radio sve do sedamdesetih godina proteklog stoljeća, a u to vrijeme radio je i kolar koji se prezivao Lampl. Tih je godina na potoku Blizna radila i vodenica i Majdakov mlin, a u samom selu Kata Babić vodila je mlin i pilanu. Iako nema mnogo djece, selo danas ima i nogometno igralište. Školu u Većeslavcu danas pohađa ukupno 17 učenika, dok je iz samog Većeslavca samo 4 đaka.
Isto toliko u selu je i srednjoškolaca, a srednjoškolka je donedavno bila i Esmeralda Marčeta koja se protekle, 2016. -te godine natjecala za miss Koprivničko-križevačke županije i pokazala svijetu kakve djevojke rastu u Većeslavcu.
Zbog pada cijene mlijeka čijoj je proizvodnji bilo okrenuto selo, mladi ljudi se nerado odlučuju ostati ovdje pa ih je dosta otišlo na rad u inozemstvo. Veterinarske, liječničke i zubarske usluge mještani obavljaju u Križevcima gdje je i pošta, banka, katastar i gruntovnica.
U 30 naseljenih kuća živi oko 110 stanovnika, a u njihovim stajama nije mnogo više od 130 grla stoke. Marijan Marčeta, Dražen Kenđel i Tomo Drvač izgleda da su „posljednji mohikanci“ koji još uvijek ne odustaju od poljoprivrede, dok naš domaćin Darko sve više razmišlja o smanjenju „proizvodnih kapaciteta“.
– Prije desetak godina u staji sam imao 30 krava, a danas ih je ovdje samo devet, naglasio je, i dometnuo da sve više razmišlja o potpunom prekidu proizvodnje mlijeka. – Ne tako davno, ovdje se u jednom danu otkupljivalo 5 tisuća litara mlijeka, a danas se u dva dana ne prikupi ni tisuću litara!
Mihaela Šimunović živi u Većeslavcu i pohađa osmi razred osnovne škole „Vladimir Nazor“ u Križevcima. Sportski je tip djevojke i igra nogomet, a želja joj je da jednog dana postane policajka.
– Poslije završene osnovne škole namjeravam upisati četverogodišnju srednju školu a potom namjeravam završiti obuku za policajku. – Dobijem li policijski zadatak čuvanja reda i mira u svom selu, neka me se čuvaju svi dečki koji previše piju, odlučna je Mihaela, dodavši da će nakon rada na terenu, vjerojatno upisati i za višeg inspektora.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja