Na granici Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije, na nadmorskoj visini od 176 metara, smjestio se Javorovac. Vozeći cestom od Novigrada Podravskog prema Bjelovaru, nakon nekoliko minuta vožnje stigli smo u selo gdje nas je na svom obiteljskom gospodarstvu dočekao Jovan Obranović sa suprugom Vesnom i kćerkom Eminom, piše Glas Podravine.
Jovan je odrastao u selu na gospodarstvu svojih roditelja koji su se, kao i njihovi sumještani, intenzivno bavili poljoprivredom. Tih 50-ih godina prošlog stoljeća, u Javorovcu je u slozi živjelo više od 200 stanovnika rimokatoličke i pravoslavne vjeroispovijesti.
Svako gospodarstvo imalo je konje za rad u polju, po desetak krava za mlijeko, a tovili su bikove i hranili svinje i perad. Naš domaćin pomagao je roditeljima u polju, no nakon završene srednje škole zaposlio se u Koprivnici, gdje se namjeravao i nastaniti.
– Radio sam u tvornici kvasca i Belupu i u to vrijeme nisam mislio da ću se ikad baviti isključivo poljoprivredom. Najljepši dani bili su mi u vrijeme kad sam radio u Belupu, radna atmosfera bila je izuzetno dobra pa sam na posao išao s voljom, kao na proštenje – sa smiješkom na licu prisjetio se Jovan tih dana.
No sve što je lijepo obično i ne traje dugo, pa je naš sugovornik 1992. godine napustio službu i okrenuo se poljoprivredi. Kako je rekao, tu je odluku donio nakon skupa u Novigradu Podravskom, kad je dr. Franjo Tuđman u svom govoru najavio bolja vremena za razvoj poljoprivrede. Preuzevši vođenje gospodarstva svojih roditelja, od osam naslijeđenih rali zemlje, nekoliko tovljenika i krava za mlijeko, zajedno sa suprugom Vesnom povećavao je imanje i broj tovljenika i mliječnih krava. Mlijeko se u to vrijeme dobro plaćalo, no prava zarada došla je tek od uzgoja lubenica.
– Ovdje je oduvijek živjelo mješovito stanovništvo, a početkom Domovinskog rata mnogi naši suseljani odselili su u Srbiju. Iz Vojvodine su ovdje doselili Hrvati i počeli uzgajati lubenice pa sam i ja odlučio pokušati s uzgojem. Lubenice su dobro rodile pa smo ih znali uzgajati i na osam rali zemlje. Njima smo snabdijevali sve voćarne na području od Đurđevca do Gornjeg Marofa, a od zarade kupovali zemlju, traktore i mehanizaciju te sagradili novu kuću – kazao je naš sugovornik i objasnio da je sve stalo pojavom velikih trgovačkih centara.
Jovan sa suprugom Vesnom ima četiri kćerke. Starije Rajka, Željka i Senada su udane i imaju svoje obitelji, a najmlađa Emina pohađa srednju školu u Koprivnici. Pomaže roditeljima na poljoprivredi i bez straha radi u tovilištu bikova, voli životinje te ima i svoje ljubimce – dva ponija i nekoliko zečeva.
Na ovom obiteljskom gospodarstvu danas je 25 grla stoke, 30-ak svinja te isto toliko i ovaca. Imaju oko 35 rali zemlje na kojoj uzgajaju hranu za vlastite potrebe. Siju 15 rali kukuruza te oko sedam rali žitarica, a imaju i 10 rali livade. Na ral i pol zemlje još uvijek uzgajaju lubenice koje prodaju u Novigradu Podravskom.
– Za svoje potrebe uzgajam i vinovu lozu, a godišnje pripremim i 100 do 150 metara drva za ogrjev – rekao nam je Jovan.
Na pitanje o životu u selu, prisjetio se svog djetinjstva dodavši da je selo bilo mnogo veće te da je tad osnovnu školu u Novigradu Podravskom pohađalo desetak Javorovčanaca, a danas su u selu samo dvije učenice. Napomenuo je da je nakon Drugog svjetskog rata u selu sagrađen društveni dom, a pokraj njega i vatrogasno spremište. Mjesto je tad imalo i stočnu vagu jer je u selu bilo mnogo stoke. U Javorovcu je djelovalo i DVD, AFŽ te omladinska organizacija. Društveni život bio je razvijen, a u domu su se često održavale zabave. U međuvremenu je prestalo postojati dobrovoljno vatrogasno društvo, a nema ni udruge žena. Društveni dom bio je u funkciji do 80-ih godina prošlog stoljeća, a pred nekoliko godina je srušen. Za novu zgradu doma napravljeni su temelji i ploča, a nabavljen je i materijal koji je kasnije završio u jednom objektu u Novigradu. Mještani se nemaju gdje sastajati pa se nadaju da će na temeljima novog doma Općina Novigrad Podravski sagraditi barem jednu prostoriju za sastanke, proslave rođendana ili karmine.
Javorovac čini nekoliko kuća uz glavnu cestu te brdoviti odvojci Štulinka i Brana. Selo je djelomično asfaltirano, no problematična je (pre)uska cesta na brdu Štulinka pa mještani teško velikim strojevima dolaze do svojih polja. Kako smo čuli od žitelja, tu cestu koristi i šumarija, a vodi i do naselja Srdinac, Plavšinac, Vlaislav, Glogovac i Borovljane.
Prema pričama, nekad je u obližnjoj šumi bilo selo Maslari iz kojeg su, vjerojatno zbog loše prometnice, stanovnici preselili na mjesto današnjeg Javorovca.
– U vrijeme kad su moji roditelji 1938. godine gradili kuću, Javorovac je imao samo 13 kuća – kazao nam je jedan od najstarijih mještana Milan Dijaković, dodavši da su mu roditelji pričali da su im kuću zidali otac i sin Halapa.
Na potoku Komarnici nekad su radili i Magdin mlin, Vrgentin i Levarov mlin te mlin u Jeleničkoj cesti. Na Jelničkoj je bio i rudnik uglja u kojem su mnogi mještani radili sve do 1952. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u Javorovac je doselilo mnogo ljudi iz Hrvatskog Zagorja. Selo je tada imalo čak dva dućana. Radila je Miljureva trgovina, a drugu je vodio nadlugar Pero, prisjećaju se najstariji mještani.
Iako je u selu sagrađena 61 kuća u kojima je 1900. godine obitavao 301 stanovnik, danas u oko 25 kuća živi 70-ak mještana.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata selo je dalo i narodnog heroja Milivoja Marijana. Osim njega, život je u logorima na Danici, Gradiški ili Jasenovcu izgubio još 31 mještanin. Mještani su nam se pohvalili da je u selu i vrsni majstor Stevo Kokier. Osim naših domaćina u selu se poljoprivredom bave još i Milorad Vujčić, Zvonko Špehar, Stevo Kokier, Milan Dijaković, Ivica Kovač, Veljko Vučković, Jovo Halapa, Stevo Usorac, te Anica Šimek i Stevo Šimek. U selu još uvijek radi stanica za otkup mlijeka iako je danas ovdje svega 26 krava koje daju otprilike stotinjak kilograma mlijeka.
Stanovnici se sve manje bave i vinogradarstvom pa na Javorovačkom brijegu od nekadašnjih 50-ak vinograda, danas obrađuju samo tri. Mještani imaju svoje groblje i kapelicu, imaju struju, javnu rasvjetu, telefon i vodovod. Nemaju plin niti kanalizaciju, a kod doktora, zubara ili veterinara idu u Novigrad, Đurđevac ili Koprivnicu.
Među najstarijima u selu je Đuro Halapa, no Javorovac ima i nekoliko najmlađih stanovnika, a nadu u bolje sutra daje i činjenica da su prošle godine u Javorovcu sagrađene dvije nove kuće.
prigorski.hr