Želja za upoznavanjem naselja u našoj županiji odvela nas je u mjesto Gračina, gdje su nas u svojem obiteljskom domu dočekali Vladimir Vuković i njegova supruga Dragica. Njihova starija kći Marija ima dvoje djece i živi s njima, a mlađa Katarina s djetetom i suprugom živi u svom novom domu. Vladimir je jedan od petero djece roditelja poljoprivrednika, a poljoprivredom su se u to vrijeme bavili gotovo svi mještani. Nasreću, roditelji su školovali njega i braću, pa danas Vladimir ima diplomu grafičara i vlastitu tiskaru u Križevcima, piše glaspodravine.hr.
– Iako imam tvrtku u Križevcima, odlučio sam s obitelji ostati u rodnom mjestu – kazao je naš sugovornik, pričajući nam o naselju u kome je proveo djetinjstvo.
Na nadmorskoj visini od 163 metra, Gračina je prigradsko naselje Križevaca od kojega je udaljena svega šest kilometara. Danas ima 200-tinjak stanovnika koji žive u nešto više od 50 kuća. Za razliku od mnogih naših sela koja se sve više smanjuju, u zadnjih stotinjak godina broj stanovnika u ovome selu rastao je sve do 2001. godine kada je prema popisu u njemu živjelo 218 stanovnika. Prema posljednjem popisu iz 2011. godine, broj je opao za pet stanovnika.
Gračina je šezdesetih godina prošlog stoljeća bila selo dobrih gospodara i mještanima je „bila sramota raditi za drugog gazdu“. Kako je Vladimiru nekada pričao njegov pokojni otac Vinko, za njegove mladosti u Gračini mještani su se prezivali samo Vuković i(li) Prugović. Danas Prugovića više nema, a u 13 kuća još uvijek žive Vukovići.
Dakako, sada su tu i različita prezimena, no od brojnih poljoprivrednika, danas ih je ostalo samo nekoliko. Naime, gašenjem sajmova, gasila su se i gospodarstva. Proizvodnjom mlijeka bave se obiteljska gospodarstva koja vode Siniša Vuković, Stjepan Lalić i Željko Kump. Kruno Nemeček i Đuro Silvestar uzgajaju odojke, a Gračina je poznata i po uzgoju bobičastog voća koju vode Zvonko i Marija Platužić. Marija Antolčić gaji povrće, no Gračina danas ima i svoje obrtnike. Osim već spomenute Vukovićeve tiskare, Zdravko Vukalović vodi metalsku proizvodnju, Đuro Vuković ima promet građevinskim materijalom, a dugogodišnju obiteljsku tradiciju stolarskog zanata i obrade drveta nastavlja Andrija Rončević.
Stariji mještani spominju i da je još prije Drugog svjetskog rata u selu bio kovač Vinko Hadrović, a ponosno ističu da u današnje vrijeme imaju i svećenika. Šaša Šargač završio je Bogoslovni fakultet i zaredio se za svećenika u župi Šandrovec nedaleko od Bjelovara. Brat i sestra našeg sugovornika, Marijan i Nada, profesori su i predaju na Srednjoj gospodarskoj školi u Križevcima. U Gračini je oduvijek bilo vrijednih i inovativnih stanovnika. Tako je Đuro Vuković, djed našeg sugovornika, proizvodio i koristio električnu energiju prije Ggrada Križevaca.
– To je bila sprava (takozvani „gepl“) u koju je bio upregnut konj koji je vrtio dinamo i proizvodio struju – pokušao nam je objasniti Vladimir. Godinama kasnije, u selu je bila osnovana i seoska elektrozadruga preko koje se distribuirala struja koja je do trafostanice dolazila iz „Križevačke munjare“. Gračina je valjda jedino selo iz bivše države u kojem raspelo „krajputaš“ ima građevinsku dozvolu na ime Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije – rekao je.
U selu je 1952. osnovano i dobrovoljno vatrogasno društvo, a mještani su 10 godina kasnije sagradili i vatrogasni dom. Danas DVD ima 58 članova kojima zapovijeda Kruno Nemeček, a predsjednik im je Goran Mance. Dom se uz financijsku pomoć Grada Križevaca renovira i koristi za društvena događanja svih stanovnika, a prije dvije godine sami su u njegovom dvorištu napravili i igralište za djecu! Godine 1971. mještani su dobrovoljnim radom pomogli graditi pristupnu cestu do Križevaca, a složnost su pokazali i osamdesetih godina proteklog stoljeća pri uvođenju telefona.
Na zemljištu koje je darovala obitelj Šiler, mještani su 1995. godine sagradili i kapelicu posvećenu Presvetom srcu Isusovu i u kojoj se svake druge nedjelje služi sveta misa. Selo je nekada imalo i dućan, no već dulje vrijeme špeceraj se kupuje u susjednom selu i Križevcima. Nema potrebe niti za kafićem, jer mještani imaju vinograde na Brdu i Bedekovici. Zanimljivo je da su pokušali saditi plemenite sorte, no kako su nam rekli, gotovo redovito, nakon svakih pet godina na tim brdima je kasni mraz nakon kojeg se plemenita loza suši, pa se mještani i dalje krijepe tudumom.
U Gračini imaju asfalt, struju, telefon, vodovod i plin, a kako smo čuli, u planu je i kanalizacija. Dvadesetak osnovnoškolaca danas prva četiri razreda pohađaju u Područnoj školi u Poljani, a više razrede završavaju u Križevcima. U Križevcima obavljaju i administrativne poslove, a tamo im je i veterinar, liječnik i zubar. Imaju zajedničko groblje u susjednom Đurđicu, no nasreću, u Gračini je, uglavnom, natalitet veći od smrtnosti.
Mirko Lukavski/glaspodravine.hr
prigorski.hr