Na krajnjim obroncima Bilogore, na 173 metra nadmorske visine smjestilo se naselje Cepidlak. Nalazi se u sastavu općine Sveti Ivan Žabno, na samoj granici Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije.
Većina kuća danas se uglavnom nalazi na tri brdašca ukupne površine nešto manje od 6 četvorna kilometra. Mjesto je okruženo šumom, a plodnu zemlju ovdašnji stanovnici marljivo obrađuju, baveći se ratarstvom i stočarstvom. Prema priči koja još uvijek kruži selom, poljoprivredom su se nekada davno bavili i u obiteljskim zadrugama Rumenjak i Obajgor.
U jednoj od zadruga posvađala su se braća. Prilikom dijeljenja imovine čak su i kola pilili na pola pa su nakon toga stanovnici susjednih sela sve mještane počeli zvati cepidlak!
Stočarstvom se danas bave i Zvonimir Pukec i njegova supruga Jasenka, a sa njima u zajedničkom kućanstvu žive i rade sin Zoran i snaha Anita te njihova djeca Zorana i Andrija.
– Na našem obiteljskom gospodarstvu danas držimo krave za proizvodnju mlijeka, a prije toga uzgajali smo i svinje. Ja sam više od dvadeset godina bio kooperant PIK-a Vrbovec. Najprije sam imao manje tovilište, a kada je sin odrastao, otvorio sam veće, no vremena su se tada promijenila i situacija se pogoršala i otkup svinja je stao.
U to vrijeme imali smo vlastiti kamion pa smo odlučili stvar preuzeti u svoje ruke i sami naći kupca. Ubrzo smo kupca i pronašli i na more odvezli svinje u vrijednosti od tadašnjih 20 tisuća njemačkih maraka. Kupac je svinje preuzeo, no mi novac nikada vidjeli nismo, prisjeća se naš sugovornik svojeg propalog posla, dometnuvši da je u to vrijeme mnogo poljoprivrednika bilo prevareno na taj način.
– Mi smo i u to vrijeme imali krave, no to je bilo samo zbog mlijeka za naše potrebe. Nakon što smo ostali bez svinja i novaca, odlučili smo krenuti u proizvodnju mlijeka. U to vrijeme otkupna cijena za litru mlijeka bila je više nego povoljna pa smo potpuno opremili mliječnu farmu, tako da danas imamo trideset krava Holstein pasmine.
One nam dnevno daju oko 850 litara mlijeka ekstra klase, a imamo i dvadeset grla podmlatka. Na farmi imamo i mljekovod koji nam uvelike olakšava rad. Za naše potrebe obrađujemo oko 45 hektara zemlje za što imamo vlastitu svu potrebnu mehanizaciju, jedino koristimo usluge kombajniranja. Problem nam je jedino voda koje nemamo jer je dosta bunara presušilo. Na sreću, u blizini postoji izvor pa ja svakodnevno za potrebe naše stoke dovozim jednu cisternu od 3000 litara vode.
Naš sugovornik prisjetio se i svog djetinjstva kada je u njegovom dijelu sela bilo 13 kuća, a danas ih je ukupno šest. Djeca prva četiri razreda idu u školu u Svetom Petru Čvrstecu, a,više razrede pohađaju u Svetom Ivanu Žabnu.
U vrijeme njegovog djetinjstva, iz Cepidlaka je u nižim razredima bilo dvadesetak učenika, a danas ih je od prvog do osmog svega desetak! Mjesto nema ulice, no stanovnici imaju lokalne nazive za svaki dio mjesta. Tako jedni žive u Gornjanima, drugi su u Drageljima, treći su u Međimurcima, neki u Kadinovcu a jedan dio sela mještani zovu Stjepanovići.
Struja je u selo stigla još 1955. godine, a telefon su mještani dobili devedesetih godina prošlog stoljeća. Selo je asfaltirano 1997. godine, a izgradnja započete vodovodne mreže još uvijek stoji. Plin i kanalizaciju u Cepidlaku još uvijek nemaju, no mještani su devedesetih godina pod vodstvom tadašnjeg vlč. Maksimiljana Hercega vlastitim naporima sagradili kapelicu posvećenu Majci Božjoj Bistričkoj, pred kojom Sv. Misu povremeno služi vlč. Jakov Golomeić.
Mjesto ima i svoje vatrogasce i pedesetak godina stari vatrogasni dom. Izvana bi mu dobro došla nova fasada, no kako smo čuli od mještana, unutra je pristojno uređen. Osamdesetih godina proteklog vijeka ovdje je desetak godina bila aktivna i udruga žena.
Još prije drugog svjetskog rata u selu je bila i trgovina, a naš sugovornik prisjetio se da je u vrijeme nakon drugog svjetskog rata u selu bila osnovana i Seljačka radna zadruga. Zadrugari su se bavili poljoprivredom i uzgajali stoku. Svaki od njih imao je svoj radni dan koji su nazivali „trudodan“ i kada su tu stoku trebali hraniti i brinuti se o njoj. Neki od zadrugara nikada prije nisu imali stoku pa su zbog neznanja ili nemara skrivili ugibanje većeg broja stoke nakon čega se i zadruga zatvorila, rekao nam je Zvonimir i dometnuo da je njegov otac u to vrijeme završio u zatvoru.
– Moj otac imao je više jutara zemlje pa je po tadašnjem zakonu državi trebao dati i mnogo pšenice. U pokušaju da prevari vlasti, pšenicu je pomiješao s pijeskom no otkrili su ga i zatvorili, rekao je Zvonimir.
Na obližnjem potoku Velika kojim je nekada stalno tekla voda, u punom pogonu bile su i vodenice. Vlasnik jednog mlina bio je Ivan Zorec a vlasnik drugog prezivao se Jakčin. Mlinovi su radili sve do 1960. -te godine prošlog stoljeća.
Danas osim Zvonimira, u Cepidlaku velika obiteljska gospodarstva vode i Dražen Jakšinić, Željko Taborčan, Franjo Barčan, Danijel Cikora, Ivica Čurdija, Dario Ferenčina i Ivica Carević. Većina od njih bavi se uzgojem stoke i ratarstvom, no u mjestu je i obiteljsko izletište Novak koje se uspješno bavi seoskim turizmom.
U selu je osamdesetih godina građevinske radove izvodio Leopold Suk, a danas to radi građevinski obrt Migrad u vlasništvu Jerka Mišure koji se također uspješno bavi i poljoprivredom.
U naselju je nekada živjelo više od 400 stanovnika pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, pa je u Cepidlaku i staro pravoslavno groblje. Današnji stanovnici su kršćani a na vječiti počinak odlaze na groblje u Čvrstecu.
Najbliži veterinar mještanima je u Kenđelovcu, a kod liječnika i zubara stanovnici idu u dvadesetak kilometara udaljene Križevce gdje im je i gruntovnica, katastar i pošta. Zanemarimo li te nedostatke, u 37 kuća od ukupno 127 stanovnika u mjestu ima i mladih obitelji voljnih da tu i ostanu.
Jedan od mlađih i uspješnih poljoprivrednika je i Marko Barčan.
– Bavim se poljoprivredom. Imamo farmu s 40 mliječnih krava a hranimo i 20 bikova za prodaju. Mlijeko otkupljuje Dukat. Upravo gradimo i novo tovilište i vjerujemo u bolju budućnost nas poljoprivrednika. Završio sam višu poljoprivrednu školu u Križevcima pa stečeno znanje koristim u proizvodnji.
U selu ima desetak mojih vršnjaka, a kad slučajno nemamo posla, obično odlazimo na zabavu u Križevce, rekao nam je Marko i dometnuo da je on još slobodan i traži djevojku. Dakle, slobodne djevojke, ne razmišljajte mnogo, jer „ljubav je na selu“!
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja
prigorski.hr