Proveli smo jedan dan s osebujnim načelnikom Kalnika Mladenom Kešerom
“O, bok, bok, ste došli? Dobrodošli, idemo kavu popiti” – počeo je susret s najbogatijim političarom u županiji, Mladenom Kešerom, SDP-ovim načelnikom Kalnika.
Odlučili smo provjeriti kako izgleda prosječan dan ovog osebujnog 40-godišnjaka. Kada smo se susreli, oko devet ujutro, Kešer je već bio zapuhan od obaveza koje je obavljao posljednjih dva i pol sata. Sjeli smo u njegov kafić, koji je smješten odmah do restorana kojim upravlja.
– Ustajem redovito u pola osam, bez obzira kada idem spavati jer ipak treba sve to stići – počeo je objašnjavati.
Odjednom, morao je zastati kako bi se javio na telefon. Nekoliko minuta kasnije, vratio se, zaustio nastaviti objašnjavati svoj radni dan, kad telefon opet zvoni. Nema druge, mora se javiti. Bilo je to u četvrtak.
Kasnije tog dana jurio je na obilježavanje dana Općine Farkaševac u Zagrebačkoj županiji. Izbrojio je 22 obavljenih razgovora u posljednja dva sata, a još je bilo poziva na koje se niti nije uspio javiti. Ukupno, kaže, dnevno obavio 100 razgovora na telefon. Dodamo li tome i stalne razgovore s mještanima Općine Kalnik koji mu redovito prilaze na ulici, u kafiću, u dućanu i mole ga za pomoć oko njihovih problema, dolazimo do podatka da je Kešer gotovo pa govorni automat.
– Život mi je dosta kompliciran – rekao je u jednom trenutku, razmišljajući što je sve napravio tog dana i što ga još čeka do 1 iza ponoći, kada obično legne u krevet.
Kaže, prosječan čovjek obavi svoj posao do tri ili četiri, dođe kući i razmišlja o jelu ili vijestima na televiziji ili kakvim obavezama na zemlji. Sâm se ne sjeća kada je posljednji puta gledao televiziju.
– Evo, sutra (u petak, op.a.) idem na TV Jabuku voditi opet emisiju. Bio sam prestao s time, ali sada im treba malo pomoć pa sam uskočio – sjetio se Kešer.
Prije nego se našao s nama, sudjelovao je na sastanku uprave građevinske tvrtke Velkom. Kaže, to mu je zbog blizine uvijek prva stanica, a kako je radno vrijeme Općine od devet sati, stigne. Potom slijedi sastanak sa zamjenikom i pročelnicom u Općini, a ako je petak, od 10 do 13 sati na raspolaganju je mještanima. Cijelo to vrijeme većinom je na telefonu, dogovara financiranje raznih projekata za Kalnik.
– Prekjučer sam ‘letio’ na Brač. Bio je isto Dan općine, no iskoristio sam to za sastanak s ministricom uprave. Opet smo nešto dogovorili – smije se Kešer i dodaje kako se treba snaći kako doći do pravih ljudi.
Napominje kako neprestano ‘dosađuje’ ministrima poljoprivrede, regionalnog razvoja, fonda za zaštitu i graditeljstva.
– Svi oni neprestano imaju neke planove za natječaje pa se držim uvijek blizu da čujem na vrijeme. Vidite kako nam je na Kalniku. Naš potencijal je iskorišten jedva deset posto. Puno posla imamo – zaključio je Kešer.
Iz sličnih je razloga jednom završio i u Poljskoj. A sve to vozilom, bez službenog vozača. U posljednje četiri godine prošao je 100.000 kilometara, a sve zbog poslovnih obaveza.
No, nekako najdraži dio dana mu je kada nakon općinskih obaveza oko 17 sati ode do vinograda. Posjeduje 26.000 čokota zasađenih na pet hektara. Međutim tamo nije šef. Sestra vodi vinograd. Mladen je zadužen za podrum, na čiji sadržaj je posebno ponosan. Uz 50-ak inoksica, posjeduje i biser podrumarstva, posljednju od tri proizvedene bačve koji su bili darovi bana Stjepana II. Lackovića.
Kada je riješio sve te vinarske poslove, na brzinu skoči do mljekare i sirane da provjeri kako je prošla smjena za taj dan. Sireve sada već plasira u nekoliko županija. Srećom, pogon je uz kuću.
Igra i nogomet za veteransku momčad Kalnika u Prvoj veteranskoj županijskoj ligi, i to na mjestu centarfora. Kući se vraća oko osam navečer. Tada mu kreće planiranje za sljedeći dan, sve svoje sastanke i obaveze sam dogovara, planira i provjerava.
– Si primjetil da se cijelo vrijeme na vuru spominjamo kam idem sad i kam moram poslije, a da se nisam ni sjetio za jelo – smije se Kešer.
I stvarno, u svim tim planiranjima obaveza, nema nigdje stanke za gablec, ručak, večeru. Kaže, to se uvijek negdje nešto nađe pa onako s noge, usput ‘ubaci u kljun’. I na kraju dana, baš kao šećer na kraju, večernji sati rezervirani su za njegovu ljubav. Uvijek vjeran i još zaljubljen, tada su sati posvećeni samo njegovoj dragoj. Netko vulgaran rekao bi da navečer seksa, no kako je Kešer napomenuo, to je doba za maženje. A oko jedan, izmučen i zadovoljan, legne na počinak.
Pokazuje lijepo drveno raspelo na koje je posebno ponosan. Podsjetim ga da je sada član SDP-a. Stranke koju crkvenjaci nazivaju svačim, osim vjernicima.
– Ma to su gluposti. Pa zašto ne bih mogao imati politička uvjerenja ljevice i vjerovati u Boga – zaključi Kešer kojem je baš vjera na prvom mjestu u životu. “Čekaj, a gitara”, podsjetim ga na ljepoticu koju je naveo u imovinskoj kartici kao jednu od značajnijih stvari koje posjeduje.
– Joj da, vidiš skoro zaboravili – nadodao je.
I nekoliko trenutaka kasnije pojavio se ‘rocker Kešer’. Na brzinu se, bez ustručavanja se pred nama skinuo iz službene košulje, kravate i hlača, i zamijenio ih trapericama, pohabanom majicom i gibsonicom od 40.000 kuna. Bez pol muke zasvirao je nekoliko svojih pjesama, no više kao za zagrijavanje, a onda je i zapjevao.
Podravski list/Goran Obran
foto: Nikola Wolf
prigorski.hr