Redovita tjelesna aktivnost može poboljšati mentalno zdravlje adolescenata i pomoći kod poteškoća u ponašanju, pokazalo je novo istraživanje.

Utvrđeno je da je redovito umjereno do intenzivno vježbanje u dobi od 11 godina povezano s boljim mentalnim zdravljem u dobi između 11 i 13 godina.

Tjelesna aktivnost također je povezana sa smanjenom hiperaktivnošću i problemima u ponašanju kod mladih ljudi, kao što su ‘gubitak živaca’, tučnjava s drugom djecom, laganje i krađa.

Studiju su proveli znanstvenici sveučilišta u Edinburghu, Strathclydeu i Bristolu u Ujedinjenom Kraljevstvu i Georgiji u Sjedinjenim Državama.

Tvrde da je njihov rad prvi koji nudi tako sveobuhvatan pristup ispitivanju mentalnog zdravlja i tjelovježbe kod mladih ljudi.

Znanstvenici su analizirali podatke iz britanske studije “Djeca 90-ih” koja je promatrala koliko je vježbalo 4755 11-godišnjaka.

Tjelesne aktivnosti mladih ispitanika mjerene su pomoću uređaja koji su bilježili razine umjerene tjelesne aktivnosti – koja se obično definira kao brzo hodanje ili vožnja bicikla – kao i energične aktivnosti koje ubrzavaju otkucaje srca i disanje, poput aerobnog plesanja, trčanja ili plivanja.

Mladi i njihovi roditelji također su izvijestili o simptomima depresije kod ispitane djece u dobi od 11 i 13 godina, a roditelji i učitelji ispitivani su o općem ponašanju djece i emocionalnim poteškoćama.

U analizi utjecaja umjerenog do intenzivnog vježbanja na mentalno zdravlje i ponašanje mladih ljudi, tim je također uzeo u obzir faktore kao što su dob, spol i društvenoekonomski status.

Otkrili su da više razine umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti imaju malu, ali uočljivu vezu sa smanjenjem simptoma depresije i emocionalnih poteškoća.

Redovita tjelovježba također je povezana sa smanjenim problemima u ponašanju, pokazalo je istraživanje.

Znanstvenici kažu da rezultati upućuju na to da redovita umjerena i intenzivna tjelesna aktivnost može imati mali zaštitni učinak na mentalno zdravlje u ranoj adolescenciji.

Profesor John Reilly sa Sveučilišta Strathclyde rekao je da su rezultati važni jer je stupanj tjelesnih aktivnosti među adolescentima danas zabrinjavajuć.

“Stupanj aktivnosti umjerenog do intenzivnog intenziteta na globalnoj razini tako je nizak u predtinejdžerskoj dobi na globalnoj razini – manje od trećine skupi 60 minuta dnevno koje preporučuje WHO”, rekao je.

“Iako se može činiti očitim da tjelesna aktivnost poboljšava mentalno zdravlje, dokazi za takvu dobrobit kod djece i mladih su rijetki, stoga su rezultati studije važni.”

Dr. Josie Booth, sa Sveučilišta u Edinburghu rekla je: „Ova studija pridonosi sve većoj bazi dokaza o tome koliko je tjelesna aktivnost važna za sve aspekte razvoja mladih ljudi – može im pomoći da se osjećaju bolje i biti bolji u školi”.

“Podrška mladim ljudima da vode zdrav i aktivan život trebala bi biti prioritet.”

Studija je objavljena u časopisu Mental Health and Physical Activity.

Britanska studija “Djeca 90-ih” dugoročni je zdravstveni istraživački projekt koji je počeo 1991. i u koji je bilo uključeno više od 14 000 trudnica.

Detaljno prati zdravlje i razvoj roditelja i njihove djece i sada regrutira kao nove ispitanike djecu i braću i sestre izvorne djece u studiju.