Osim zahtjevnog psihološkog aspekta ovog zanimanja, vozači taksija su pod stalnim stresom jer moraju biti neprestano koncentrirani na događanja u prometu s obzirom da na cesti provode po 12 sati dnevno, a najveću glavobolju im zadaju neoprezni biciklisti i pješaci koji često izlijeću na cestu bez ikakvih znakova upozorenja
Na koprivničkim ulicama iz dana u dan sve je više taksi vozila koja od jutra do mraka užurbano prevoze putnike, a ukoliko ste u posljednje vrijeme prolazeći gradom „bacili“ pogled na neku od gradskih prometnica vrlo vjerojatno ste primijetiti i jedno novo simpatično lice koje vas smiješkom pozdravlja iz taksi kabine probijajući se kroz prometnu vrevu.
Radi se o dvadesetčetverogodišnjoj Snježani Novosel, najmlađoj koprivničkoj taksistici, koja je zaposlenje pronašla u taksi službi Cammeo, a uhvatili smo je između vožnji kako bi nam ukratko ispričala zašto se odlučila raditi ovaj posao te kako je to biti jedna od samo dvije taksistice u gradu.
– Nisam nikad mislila da ću jednog dana biti vozačica taksija, no odlučila sam se okušati na nagovor svog partnera koji se isto bavi tim poslom. U kompaniji za koju radi trebali su nove djelatnike pa sam pomislila kako je to dobra prilika i zašto ne probati. Prošla sam testiranje i evo već mjesec dana sigurno i s velikim zadovoljstvom krstarim našim ulicama – kroz smiješak nam je kazala Snježana.
Spremno se uhvatila u koštac sa stereotipom da je posao vožnje taksija rezerviran isključivo za muškarce, a kao i u svakom drugom zanimanju, prvi dan na poslu joj je bio najstresniji, no ubrzo se prilagodila radnom okruženju.
-Imala sam malu tremu jer sam mislila kako nikada neću moći zapamtiti sve lokacije i ulice u gradu, no već nakon prve vožnje sve je bilo mnogo lakše, a nakon nekoliko dana sam sve pohvatala i odvozila većinu glavnih ruta bez ikakvih problema – prisjetila se Snježana te dodala kako joj je pomoć pružila i podrška kolega te automobilska navigacija, a najviše od svega joj je pomoglo razumijevanje klijenata koji su je već od prvog dana uputili komplimente i pohvale tijekom vožnje.
Nije uobičajeno vidjeti mladu djevojku koja se bavi ovim poslom jer vozači taksija često imaju raznih neugodnih situacija s kojima moraju izaći na kraj, no naša sugovornica srećom do sada nije imala loših iskustava, a kako nam je kazala, muške kolege se jako brinu kako do toga ne bi ni došlo.
-Paze na mene i pomažu savjetima jer imaju veliko iskustvo, a ako procjene da bi neka vožnja možda mogla biti zahtjevnija uvijek se ponude da je oni odrade. Nisam imala iskustva da netko ne bi platio vožnju ili bio neugodan, no ima svakakvih ljudi i zahtjeva pa treba znati postaviti neke granice preko kojih se ne prelazi.
Naravno, u ovom je poslu važno biti ljubazan i jednako pristupačan prema svim, no ponekad to zna biti naporno jer ne možete biti uvijek nasmijani, raspoloženi i spremni za razgovor- pojasnila je Snježana.
Osim zahtjevnog psihološkog aspekta ovog zanimanja, vozači taksija su pod stalnim stresom jer moraju biti neprestano koncentrirani na događanja u prometu jer na cesti provode po 12 sati dnevno, bilo u dnevnoj ili noćnoj smjeni. No, unatoč tome Snježana kaže kako joj posao uopće nije naporan i jednako preferira rad danju i noću, a kao najveći problem ističe neoprezne bicikliste i pješake koji često znaju izletjeti na cestu bez ikakvih znakova upozorenja.
-Posao je izrazito dinamičan, istovremeno pratite cestu, promet i tablet na koji stalno stižu novi pozivi za vožnju, vodite razgovor s klijentom i na taj način vrijeme vrlo brzo prođe. U noćnim smjenama zna biti malo „veselije“ pogotovo vikendima kada se mladi vraćaju iz noćnih izlazaka, no u pravilu sve to završava simpatično i bez problema. Dobace mi pokoji kompliment, no sve u granicama dobrog ukusa – kroz smiješak je kazala Snježana.
Mnogo je i stalnih klijenata koji usluge vožnje koriste na redovnoj bazi pa već po pozivu otprilike pretpostavlja koju će rutu voziti. S nekima od njih, kaže ona, uspostavila je skoro pa prijateljski odnos jer ih često vozi pa su i razgovori ponekad malo prisniji, no svima pristupa s jednakom razinom ljubaznosti.
-Najviše mi se vesele stariji djedovi i bake, a bilo je slučajeva da baš traže da ja budem ta koja će ih odvesti na neku lokaciju i pomognem im ponijeti im torbe. To je jako simpatično, a kada znate tako nešto i radni dan odmah bude ljepši. Ljudima su bitne sitnice i ako ste uslužni, to će zapamtiti i ponovo vas kontaktirati- napomenula je Snježana.
Na području grada inače djeluju tri taksi službe pa nas je zanimalo imaju li svi gradski taksisti dovoljno posla jer Koprivnica ipak nije velegrad s mnogo ljudi.
-Ljudi sve više koriste usluge taksija jer su i cijene pristupačnije nego nekad ranije, a što se konkurentskih tvrtki tiče s njima imamo pristojan odnos iako se događalo da prate naše rute i aplikaciju kako bi nam preuzeli klijente što uistinu nije nimalo korektno – istaknula je Snježana jednu od konkurentskih „smicalica“ s kojom se na terenu mora nositi.
S obzirom na ograničeno vrijeme za razgovor koje smo imali s ovom mladom, simpatičnom damom, za kraj smo je upitali vidi li se u ovom poslu i u narednim godinama.
-Obožavam svoj posao i nisam očekivala da će biti ovako zanimljivo i dinamično. Glavna je prednost što niste zatvoreni u četiri zida i stalno okruženi s istim ljudima već je svaki dan neka nova priča ispunjena raznoraznim dogodovštinama.
Jako sam zadovoljna time što radim i ne mislim ništa za sada mijenjati – kazala je Snježana i s osmijehom se uputila na novu rutu vožnje.
Karlo Sigetić/Glas Podravine i Prigorja
prigorski.hr