Razgovarali smo sa Sašom Živkovićem, križevačkim konceptualnim umjetnikom i performerom s trenutnom adresom u Gospiću, uoči otvorenja njegove nove samostalne izložbe – projekta pod nazivom ‘ZOOM’.
Što mogu očekivati posjetioci vaše nove izložbe ‘ZOOM?
Rekao bih da mogu očekivati izložbu koja govori o identitetu, ideologijama i egzistenciji. Ovom izložbom predstaviti ću se sa starijim radovima koji su bili izloženi u jednom drugom izložbenom projektu 2006. u Koprivnici, sa videom koji s početka 2000-tih koji dosad nije bio izlagan, i sa serijom novih radova.
Riječ je o intervencijama na fotografijama, fotografijama i videu. Tako da nakon dvije izložbe u Galeriji K2 koje su predstavile klasične likovne radove u istom prostoru predstavljam novo medijsku izložbu. Radovima problematiziram s dozom ironije gordijski čvor života u suvremenom društvu koje duboko podjeljeno između osobnog i kolektivnog identiteta.
Ta podjela se manifestira kroz determiniranost kolektivnog nad individualnim, kroz politički diskurs i ekonomsku retoriku konzumerizma. Ideju izložbe zaokružujem pojmom zoom-a koji dolazi iz fotografskog riječnika i označava uvećanje…izdvajanje nečeg u kadar. Pitanje je do kud to uvećanje može ići i do kuda se može doći. Riječ zoom se može naći i u stripu gdje ona označava brzi protok vremena. Vrijeme sve brže prolazi, informacije su sve brže… nakon svega najvažnije pitanje na čemu je fokus suvremenog čovjeka u ovakovoj situaciji?
Niste samo autor, već i duša mnogih projekata u Križevcima, od kojih je najveći, koji nas je mnoge i prerastao, K.V.A.R.K. Podsjećamo naše čitatelje da ste bili jedan od osnivača, ali i ‘kum’ koji je predložio akronim ime udruge daleke 2000. godine. Je li K.V.A.R.K. ispunio očekivanja i je li se ispravno pozicionirao?
Lijepo se je prisjetiti tih dana osnivanja udruge koja je sada kako si rekao prerasla svoje „roditelje“. Može se na udrugu gledati romantičarski, ali i objektivno.
Rekao bih da će K.V.A.R.K. svakao biti jedna nezaobilazna pojava kada će se pisati povijest Križevaca s početka dvadesetprvog stoljeća, zapravo veći i je nezaobilazna pojava.
Udruga je svojim djelovanjem napravila nešto što nije odjeknulo samo u Križevcima nego širom Hrvatske i šire. Naravno da je bilo uspona i padova, ali nikad udruga nije izgubila onaj osnovni motiv zbog čega je osnovana, a to je rad na kulturi u svim njenim oblicima naravno posebno alternativnoj i stvaranju civilnog društva. K.V.A.R.K. –ov doprinos se može vidjeti i u potpori drugim udrugama koje su nastale nakon male revolucije s početka stoljeća…sjećaš se manifestacije „Mirovne igre“.
Potpora je davana i daje se mladim autorima, ali i mladima koji su se htjeli aktivno uključiti u razvoj udruge. Svakao tu ću izdvojiti Sašu Lončarića kao drugog predsjednika udruge koji je potegnu i odradio kapitalne projekte za udrugu, od uređenja prostora do opremanja prostora, do stvaranja naše najznačajnijeg projekta Klub kulture.
Ne smiju se zaboraviti ni ostali predsjednici; Nikola Pandurić koji se značajno aktivirao kroz Mrežu mladih Hrvatske, Admir Sinani koji je radio na vidljivosti udruge kroz nove medije i mreže. Na kraju treba istaknuti prvu predsjednicu Sandru Kantar, koja je postavila temelje udruge, na toj tradiciji vidim i djelovanje novizabrane predsjednice Lucije Deković. K.V.A.R.K. uskoro slavi punoljetnost i kreće s nekoliko novih projekata, i što se tiče mene ne da je ispunio moja očekivanje nego je nadmašio sva očekivanja dok smo ga osnivali. Puno je ljudi prošlo radilo u programima i projektima i sticalo iskustva kroz taj rad to je ono što je najveći kapital ove udruge. Kvark kao subatomsku česticu je teško detektirati, K.V.A.R.K. svakako nije…
Želimo zajednički komentirati likovnu scenu, kako lokalnu tako i nacionalnu. Uz svoj teoretski ‘background’ i sudjelovanje u praksi događanja, mislim da ste odgovarajuća osoba da komentirate događanja?
Stanje likovne ili bolje rečeno vizualne umjetosti i scena u sadašnjem trenutku može se gledati iz više kutova i zapravo rekao bih da je vizualna umjetnost sada u stanju jednog zaokreta od novomedijskih praksi prema klasičnijim medijima.
Možda je to posljedica zaokreta cjelokupnog društva prema vizualnom. Na lokalnom nivou imamo jedan kontinuitet u radu Udruge KLK koja je usmjerena prema poticanju autodidaktskog stvaralaštva i njegovanju tradicije klasičnih likovnih medija i mislim da to rade odlično. Profesionalaca je malo i većinom ne žive u Križevcima. Ipak bez obzira na to u Križevcima se mogu vidjeti izložbe značajnih imena za hrvatsku umjetnost, ali ne u oficijalnim izložbenim prostorima nego u prostoru Kluba kulture, a vjerujem da će se to intezivirat u prostoru galerije „K2“. Spomenuti ću samo neka imena Vlasta Delimar, Tom Gotovac, Zlatko Kopljar, Vlatko Vincek, izlagao je kod nas i sadašnji predstavnik Republike Hrvatske na Venecijanskom bienalu Marko Tadić…
Kako sam nešto kratko boravio u Njemačkoj u Leipzigu tamo iz te perspektive pogled na hrvatsku suvremenu umjetnost mi nije bio blistav. Imamo masu kvalitetnih umjetnika koji mogu parirati svim strujanjima u suvremenoj svjetskoj sceni samo fali infrastruktura i volja inertnog sustava koji postoji radi sebe a ne radi promocije umjetnosti. Da nema nešto potpora stanje bi bilo još teže…
Križevci, netipično, razvijaju jednu alternativnu scenu. Prednjače većim i urbanijim sredinama, prvenstveno kroz ‘CultureShock’ i neke druge višegodišnje projekte. Je li to dovoljno i je li to razlog za zadovoljstvo? Može li se i treba li više?
Nije ništa tu netipično ako je prepoznata šansa kod ljudi da putem projekta i apliciranjem na fondove za sredstva mogu organizirati što žele. To je upravo i vrijednost takvog djelovanja, ne može se sve očekivati od lokalne sredine. Osobna incijativa i rad kroz udruge je ono što smatran najvrijednijim u alternativnoj sceni. Ovaj grad je specifičan po individualcima koji su sposobni organizirati takve događaje koji mogu parirati većim i „urbanijim“ sredinama. „CultureShock“ je odličan projekt i pokazatelj kako se može putem partnerstva dviju udruga napraviti kontinuirani program sa višeslojnim sadržajima. P.O.I.N.T. i K.V.A.R.K. kada gledamo alternativnu scenu prednjače u razvoju programa i prirodno je da su se udružili u ovom zajedničkom projektu. Ja bih osobno htio više projekata, ali već i ovako je to ok.
Podsjetimo na vaše zadnje projekte u Križevcima, objesili ste Likovnu galeriju naglavce, upriličili ste dva-tri performansa, a sudjelovali ste i na Štaglincu najveće hrvatske performerice Vlaste Delimar. Povratak ili samo kratko navraćanje?
Ja iz Križevaca nisam nikad ni otišao, i moja trenutna adresa je u Križevcima, samo sam zbog posla manje vidljiv, a i manje radim izložbenih projekata. Glava mi nije toliko usijana, pa više ne vješam slike naglavce.
Nije da sam odustao od radikalnog pristupa umjetnosti ali pokušavam naći i drugačije izraze za problematiku kojom se bavim. Izložba „Zoom“ će možda biti podsjećanje na taj period mog stvaralaštva. Sa simpatijom se sjećam posjetitelja izložbe i njihovog suočavanja sa svijetom okrenutog nagalavce. Vjerujem da će publici u četvrtak 8.6. biti zanimljivo podsjetiti se na neka vremena, a i pogledati kako izgleda stanje zeitgeista kroz moje oči i radove.
Kratko pitanje: Umjetnost je …?
To je pitanje svih pitanja. Poslužio bih se Sokratovom-sada znam da ništa ne znam.
Ipak u svom radu i gledanju na tuđi rad poveo bih se s dvije izjave svjetskih umjetnika.
Paul Klee je rekao „ Zadatak umjetnosti je prikazati nevidljivo vidljivim.“, a meni najdraža definicija koja mi je otvorila oči tijekom mog školovanja dolazi o Josepha Beuysa „Sve može biti umjetnost.“ Tako da što se tiče umjetnosti sve može biti umjetnost ako je u umjetničko djelo ulivena kreativna energija i iza toga se može osjetiti ideja uzeta iz svijeta ideja.
Zahvaljujem na razgovoru, te još jednom pozivam sve Križevčanke i Križevčane, kao i ostale zainteresirane da dođu u Galeriju K2 u četvrtak 8. lipnja u 20.30, te u terminima sljedećih dana kada je galerija prema rasporedu otvorena i posjete ovu zanimljivu izložbu!
Razgovorao: Zdenko Balog/prigorski.hr
foto: Zdenko Balog