U nedjelju 17. listopada navršit će se godina dana od hiritonije tj. biskupskog ređenja vladike Križevačke eparhije mons. Milana Stipića, koji je inače još u ožujku 2019. preuzeo upravljanje Eparhijom kao apostolski administrator.
U povodu prve obljetnice od ustoličenja, jednog od deset najmlađih biskupa na svijetu (mons. Stipić rođen je 28.12.1978. op.a.), donosimo razgovor s mons. Stipićem u kojem otkriva buduće planove, aktivnosti koje se provode, korona krizi, cijepljenu, popisu stanovništva, svojim dojmovima o Križevcima i njegovim stanovnicima.
Razgovarao: Dejan Pernjak
Preuzvišeni, prije svega zahvaljujem na mogućnosti da se ponovo vidimo i razgovaramo. Naravno, ovo nije naš prvi susret ovakve vrste. Doduše, prošlo je već neko vrijeme, a povod ovog razgovora je ipak opravdan. Naime, u nedjelju, 17. listopada navršit će se godina dana od Vaše hirotonije i u tom smislu vođenje Križevačke eparhije, koju ste zapravo preuzeli u ulozi apostolskog administratora. Koliko se Vaš život u ovih godinu dana promijenio?
Upravo u tom periodu kada sam postao apostolski administrator (ožujak 2019. op.a.) je počela jedna velika promjena u mojem životu. Dosta toga se promijenilo u mojim obvezama, ali ipak u zadnjih godinu dana je sve to ipak drugačije. Puno je novih stvari, puno se toga promijenilo, poboljšalo, a možda smo i nešto pokvarili. Bog to zna najbolje. Pokušavamo se svi zajedno uloviti kako treba sa izazovima koji su pred nama.
Iako smo već davali definicije, ipak ponavljanje je učiteljica znanja, zbog naših čitatelja, da im naravno bude jasnije, molim Vas da nam pojasnite tko je apostolski administrator, a tko je vladika odnosno biskup?
Crkva ima praksu da postavi privremenu upravu određene biskupije i apostolski administrator se imenuje na mjesto gdje je bilo nužno, iz raznih razloga, postaviti novu upravu. Administrator je onaj, pa da se slikovitije izrazim, u civilnom društvu bi on bio stečajni upravitelj. On upravlja privremeno, došao je s razlogom da odradi određeni dio posla ili da nešto riješi odnosno da drži upravu dok se ne riješi trajna uprava. Od njega se ne očekuju velike promjene, nego da jednostavno riješi stvari koje su upitne, koje nisu dobro riješene, koje su problematične. Može se dogoditi, kako je to bilo u mojem slučaju, da Sveta Stolica postavi za eparhijskog biskupa osobu koja je već u tom trenutku bila administrator.
Kada sam bio administrator počeo sam obavljati stvari na duži rok. Nisam htio nastupiti da ću ovdje biti godinu, dvije, tri i da mi je svejedno. Zato sve što sam radio pokušao sam da se formira za budućnost, bez obzira na to hoću li upravljati Eparhijom ili ne. Stoga sam odlučio riješiti i jedno veliko pitanje, a to je bilo pitanje povratka Ordinarijata natrag u Križevce.
Međutim, administrator nema ovlasti koje ima vladika odnosno biskup. Npr. ne može zarediti svećenika.
Tako je. Administrator ima sve ovlasti kao biskup odnosno one ovlasti koje proizlaze iz dekreta kojega mu je papa dao. Administrator može biti svećenik, ali i može biti biskup. Npr. biskup iz Bara je bio administrator Kotorske biskupije dok tu nije imenovan bio mons. Štironja. Tako je biskup Huzjak mogao biti administrator Križevačke eparhije, a može i grkokatolički biskup biti administrator u konkretnom slučaju u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji. Mi smo jedna Crkva. Meni je u dekretu pisalo da imam sve ovlasti osim onoga što proizlazi iz naravi biskupskoga reda – posvećivanje ulja za krizmu, ređenje novih đakona i svećenika itd.
Vratimo se na Vašu hirotoniju. Vi ste je imali, nažalost, da se slobodno izrazim, u ludim vremenima. Ostaje li sada, nakon nekog vremena, žal što niste to imali u adekvatnijem tonu odnosno u većem broju, jer ipak je to za Križevce bio veliki događaj. Bila je to izazovna hirotonija za koju se trebalo posebno pripremati, a na ruku nije išao ni limit ljudi koji je mogao u tome uživo sudjelovati.
Istina. Mi smo tu brojčano bili jako limitirani. Dozvolili su nam 200 osoba koje mogu biti tamo, ali uz svećenstvo, zbor bilo nas je oko 400. Bilo je to dobro organizirano, kvalitetno, s liturgijom na vanjskom prostoru s prekrasnim vanjskim oltarom. Puno je ljudi to imalo priliku pratiti preko televizije i drago mi je da se nitko nije zarazio. Žao mi je, naravno, da više ljudi nije moglo prisustvovati, upravo radi našeg grada, radi Križevaca, Križevčana, ali i ostalih naši župljana.
Ljudi iz Slovačke, Ukrajine i Rima koji su prisustvovali kazali su kako je sve bilo odlično, uigrana ekipa i da su bili pozitivno iznenađeni s obzirom na sve okolnosti. Mnogi su mi rekli da tada nisam imao hirotoniju, pitaj Boga kada bih je imao, jer je tada krenuo još veći lock down.
Na ovom području ste neka vrsta zvijezde kod vjernika. Naime, sudjelujete u jako puno rimokatoličkih slavlja koje na kraju krajeva i predslavite kao npr. župni blagdan sv. Ane u Križevcima ili u Malom Ravnu.
Meni je drago da je to tako, jer kako sam rekao, mi smo jedna Crkva. Drago mi je da su me pozvali svećenici iz ovog kraja uz blagoslov našeg biskupa Vjekoslava, koji je s ljubavlju i radošću prihvatio želju svećenika da prisustvujem na misnim slavljima. Moram istaknuti da imamo izuzetno dobre i pozitivne odnose. Naši svećenici često puta idu na ispomoć, rimokatolički svećenici dolaze na naše liturgije i slavlja i vidi se taj jedan prijateljski odnos.
Osjećate li da plijenite posebnu pozornost vjernika osobito u procesijama i ulascima na svetu misu.
Naravno da, da. Mi sa svojim istočnjačkim odorama koje su ovako nakićene izazivamo pozornost i vjernika, ali i medija. Ljudima je to interesantno i drago im je vidjeti da smo svi zajedno. Ljudi su željni zajedništva, jedinstva, ljubavi, prijateljstva. Dosta im je svađa, nesuglasica, to je ono što ih uništava.
Križevčani su svakako ponosni na svoju katedralu, Eparhiju, povratku Ordinarijata i biskupa u Križevce. Naši sugrađani sada imaju priliku vidjeti da biskup nije samo onaj tko je, kako ste rekli, u toj svojoj odori, iza ikonostasa, nego biskup šeće gradom, popije kavu na trgu, liže sladoled…
(Smijeh) To bi našim sugrađanima bilo normalno da je za to bilo i prije prilike. Osobno smatram da je veliki grijeh mojih prethodnika što su se odselili odavde i maknuli od svoje katedrale. Katedrala je Crkva majka, ona je početak svih crkava u biskupiji i ogledni primjer duhovnog života, rada i rasta. Ukoliko vi odsiječete glavu organizmu on će umrijeti. Preseljenje biskupa iz Križevaca je bilo stavljanje na panj glave čitave Križevačke eparhije. Zato smatram da je ključno bilo vratiti sjedište u Križevce da organizam može krenuti naprijed.
foto: Zdenko Balog
Križevčani su jako zadovoljni i oni su uvijek kroz povijest poštivali i voljeli našu Eparhiju i katedralu, jer to znak njihovog ponosa i dostojanstva njihovoga odnosno našega grada. Znam da oni to vole i cijene i ja se sa svoje strane maksimalno trudim sa suradnicima da pozitivno promičemo naš grad, naše Križevce i pokazujemo neko novo lice grada i povijesti.
To se moglo vidjeti kroz brojne događaje koje smo organizirali u ovom vremenu, a jedan od tih je bila i nedavno održana 120. obljetnica Ukrajinaca u Hrvatskoj. Ljetos je tu bila čudotvorna ikona Majke Božje iz Klokočeva, koja je privukla brojne hodočasnike u Križevce i na taj način pokazujemo jednu svjetsku otvorenost.
Probili ste jednu medijsku blokadu. Prisutni ste i sve više možemo pratiti rad i ostalih župa koje su pod okriljem Križevačke eparhije. Prije je sve oko grkokatolika bilo vezano uglavnom na neke događaje ovdje u katedrali.
Katedrala i sjedište nije slučajno ovdje. U prošlosti je bilo ovdje dosta grkokatolika. Biskup Božičković bio je rodom iz Ravna, biskup Ante i Pavao Zorčić su bili iz Svetog Ivana Žabna. Stoga nije sjedište ovdje bez razloga. Naš je zadatak misionariti i biti spremni prihvatiti svakoga kome je potrebana Crkva i tko želi prihvatiti Isusa Krista i Evanđelje i da su željni ljubavi, Boga i zajednice koja će ih prihvatit i to mi možemo. Dobro ste primijetili ovaj dio oko medijske blokade. Meni su kazali da neka natjeram svećenike da budu prisutni, no ja sam rekao da ništa ne ide nasilno. Rekao sam da mi prvo moramo početi raditi onda će i oni raditi i zato sam zadovoljan.
Brojne delegacije sada posjećuju Križevce. Kakvi su dojmovi tih vanjski delegacija kada dođu u jednu manju sredinu kao što su Križevci?
Spomenut ću samo ovaj zadnji primjer proslave 120 godina Ukrajinaca u Hrvatskoj. Ukrajinski veleposlanik Vasylj Kyrylyč je došao do mene i rekao: „Nigdje u životu nisam doživio da se prema nama kao narodu i kao nacionalnoj manjini s toliko poštovanja i ljubavi ponijelo kao ovdje u Križevcima. Ukrajinske zastave su bile postavljene po cijelom gradu. Ljudi su nas dočekali otvorena srca i sve je bilo sjajno organizirano.“
Mislim da svi koji dođu ovdje nosi iz Križevaca ono najpozitivnije, njegovom pitomošću, ali su posebno zadovoljni Križevačkim pivom. (smijeh) I to svi hvale.
Mogli bismo vas nazvati i biskupom graditeljem. Puno se toga radi/gradi od kada ste na čelu Eparhije. Uređuje se rezidencija. Gradi se manastir u Kričkama. Imate li kakvih planova s bibliotekom i muzejom koji se nalazi unutar rezidencije?
Mi u samoj rezidenciji i prostoru Ordinarijata radimo ono što je nužno. Kriza je. Materijal je poskupio, novaca nema puno. Nećemo moći pratiti taj tempo gradnje, radovi su poskupjeli gotovo 100 posto. Pokušavamo koliko možemo. Jedna od naših želja je da ova kurija preko puta, koja se ne koristi, da se pretvori u biskupijsku knjižicu i arhiv i naravno muzej. Tako da bi taj kompleks bio kulturno-povijesni, gdje bi se to čuvalo. To nije jeftino i nije brzo, ali vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.
Trenutno su ovdje četiri monaha te uređujemo ono što je nužno da bi mogli funkcionirati. Tu je katedralni župnik s obitelji, kancelar s obitelji i moramo imati riješenu osnovnu infrastrukturu. Ovdje u samoj rezidenciji bilo je problema s odvodima i kanalizacijom. Bilo je to u najmanju ruku katastrofalno i onda veže jedno drugo. Tu je katedrala i ostale prostorije i ima tu još dosta posla. Ono što je do sada bila rađeno, urađeno je zahvaljujući građanima ovog grada, koji su imali više inicijative, nego poglavari biskupije. Biskup Kekić je tu dosta odradio što se tiče uređenja prvog kata, biskup Slavomir se potrudio oko biblioteke i tako. Bogu hvala što su ovdje fokolarini i Djelo Marijino koju su održavali dio prostorija.
Hodočašće u Kričke 2016. godine
Kričke su s duhovne strane jedna važna stavka Križevačke eparhije. To je mjesto kao što je Trsat važan za Rijeku ili Gospa Sinjska za Dalmaciju, to su Kričke za dalmatinske grkokatolike. To je naše malo Marijansko svetište, tu će biti manastir i geografski je u sredini Dalmacije. Obnovi smo pristupili prije 10 do 12 godina i u početku nismo imali nikakav suport niti od strane poglavara, ali niti od kolega. Malo po malo se počelo pretvarati u jednu agendu i počele su se javljati potpore od Ministarstva kulture, potom Eparhije, ali i raznih dobrotvora. Posvećenje obnovljene crkve planiramo za lipanj 2022. godine. To će biti hodočasničko mjesto gdje će ljudi moći uživati i živjeti duhovnost. Neka brza, instant rješenja, brza duhovnost, brzo dođu i brzo prođu.
Vladika Milan Stipić 2016. godine u Kričkama kao protojerej stavrofor Križevačke eparhije
Bili ste župnik na području Dalmatinskog vikarijata. Kakva je situacija s grkokatolicima u Dalmaciji danas?
Ja sam bio župnik tamo, ali nisam živio tamo. Ja sam stalno putovao na razna bogoslužja iz kontinenta, pa sam bio veliki putnik. Moja iskustva na tom području su pozitivna. Djelovati tamo je izazovno i lijepo. Nadao sam se tamo vratiti i tamo djelovati i živjeti. Nikada nisam mislio da ću biti biskup i živjeti u Križevcima, to mi je bilo zadnje u životu. Ali eto, Bog je odredi tako da ono što je bilo prvo je zdanje, a ono što je bilo zadnje je prvo. Na području Splita ima oko 250 grkokatolika, 200-ak u Šibeniku, 200-ak u Zadru. To je jedan lijep broj. Postavio sam tamo svećenike da redovito obavljaju službu i vjerujem da će biti još bolje, a uskoro ćemo riješiti cjelokupno pitanje duhovne skrbi grkokatolika na području Splita. Grkokatolika ima u Rijeci i to dosta, ali još nismo uspjeli tamo organizirati pastoral, ali uskoro ćemo krenuti i tamo.
U Križevcima svjedočimo da svaku večer dolaze vjernici na liturgiju, a osobito na nedjeljnu službu.
Kroz tjedan uvijek bude desetak vjernika kada je običan dan. Naravno, ovisno o danu, svetkovini, ali i vremenu. Liturgijski život ovdje u katedrali je bogat i aktivan. Ljudi dolaze, pjevaju, sudjeluju u liturgiji, ispovijedaju se pričešćuju. Jako sam zadovoljan.
Ljudi prihvaćaju da moraju živjeti s tom nesretnom koronom i da je ona, na ovaj ili onaj način, postala dio našeg svakodnevnog života. Jedna od najvećih rasprava koja se vodi u Hrvatskoj, ali i u svijetu je cjepivo i njegova (ne)učinkovitost. Kakav je Vaš stav, stav Hrvatske biskupske konferencije po pitanju cijepljenja?
Mi smo na HBK imali raspravu o tome i zaključili smo da ne treba nikoga ničime uvjetovati. Jako je loše kada se nekoga uvjetuje, bilo na radnom mjestu ili gdje drugdje da se mora cijepiti, odnosno s druge strane da se ne smije cijepiti. To mora biti odluka svakog čovjeka. Ja osobno smatram da je cjepivo takvo kakvo je. Nisam stručnjak, koji može govoriti o cjepivima, ne mogu govoriti ni o koronavirusu, nisam liječnik. Mogu reći samo ono što čujem i pročitam u mediji kao i većina naših građana. Tu se susrećemo s ovim ili onim liječnikom, primarijusom koji onda iznese određenu informaciju i ne mogu iznijeti nikakav drugačiji sud nego ga mogu imati naši građani. Međutim, po savjesti i Evanđeoskom principu smatram i stojim iz toga da se ljude za bilo što ili bilo čime uvjetuje. Time se stvara negativna slika društva. Treba pustiti ljude sa sami procijene i odluče, jer ipak se radi o njihovom zdravlju.
Kada je bila epidemija velikih boginja u Jugoslaviji, 186 osoba je bilo zaraženo i umrlo. Država je dala u Hrvatskom imunološkom zavodu u Zagrebu izraditi cjepivo. Svih 25 milijuna ljudi u Jugoslaviji je procijepljeno u dva tjedna i više nitko nije obolio. Država je u tom trenutku stala iza toga i rekla da stvara cjepivo, stoji 100 posto iza njega i za to garantira i pomaže.
Tu garanciju danas nemamo.
Tako je. Mi tu vidimo samo strane, ogromne tvrtke koje zarađuju silne novce na račun toga sve skupa, zdravstveni sustavi i država sve to financira. Nuspojave su ovakve, onakve i nastao je jedan kaos, i to je jako loše. Kriza se budi. Gorivo je pet puta poskupjelo. Poskupjela je građevinska industrija, tako da očekuje nas i poskupljenje ostalih namirnica. Ne želim biti pesimista, ali nas ne očekuju dobre stvari. Nadam se da će sve završiti bez većih sukoba, ratova, kriza svjetskog tipa. Žao mi je ljudi koji su umrli od koronavirusa, žao mi je ljudi koji trpe posljedice te bolesti, kao i onih koji trpe posljedice cjepiva.
Ne bih se volio tu previše miješati, ali društvo kao takvo došlo je do kaotičnog stanja, kojeg mi, Bogu hvala, na ovom mirnom i pitomom prostoru puno još ne osjetimo, i nadam se da nećemo osjetiti za razliku od velikih gradova, metropola, u velikim državama, gdje je postalo poprilično teško. Nadam se da će uz Božju pomoć ipak prekinuti taj lanac zla i da će nam doći mir i blagostanje.
Jedna od aktualnih tema je i popis stanovništva koji se provodi. Prema pisanju i objavi medija, Crkva je izrazila skepsu u autentičnost popisa odnosno samopopisivanja te zapravo smatra da neće dati realnu sliku stanja odnosno broja vjernika u Hrvatskoj.
Ako je netko vjernik on će gledati da to u svakom slučaju istakne to, barem na tom popisu i podržao svoju Crkvu na tom popisu. Onaj koji nije vjernik on će se drugačije izjasniti. U svemu tome sloboda savjesti je najvažnija. Ne trebamo mi forsirati da nas bude što više, a niti raditi na tome da nas bude što manje, neka popis bude realan. To će svima pomoći. Broj vjernika će sigurno biti manji i to iz jednostavnog razloga, došli smo u takve životne okolnosti i vrijeme. Kako se događa u drugim europskim zemljama, događa se i ovdje.
Duško Jaramaz/PIXSELL
Crkva nije u problemu s time i mi imao vrlo precizne podatke, imamo svoje matične knjige, gdje su naši vjernici popisani. Naša Križevačka eparhija ima 21.500 vjernika u Hrvatskoj i 4.000 vjernika u Bosni i Hercegovini i svake godine imamo nove podatke. Nama popis tu previše niti koristi niti šteti.
Na kraju, zamolio bih Vas poruku za naše čitatelj.
Budući da su čitatelji većinski iz Križevaca i ovog kraja, želim im poručiti da čuvaju miran i radostan život, blagoslovljen život koji je Bog darovao ovom kraju, koji nije previše opterećen lošim stvarima od krize, pa do svega ostaloga, da iskoriste taj veliki Božji dar i da čuvaju ono što im je Bog dao. Neka budu blagoslovljeni i neka čuvaju miran život, koji im je Bog podario na ovom prostoru.
Vladiko, hvala na vremenu i iscrpnosti, želim Vam svako dobro, do nekog ponovnog susreta.