RAZGOVOR S POVODOM Matko Zirdum – Od Slavena i Dinama, preko repke i Malezije do Radnika Križevci, ali i o svemu pomalo

Od jeseni prošle godine dres križevačkog Radnika novi 27-godišnji Matko Zirdum iz Koprivnice. Unatoč godinama iza Zidrduma je bogata igračka karjera koja se veže za Slaven Belupo, GNK Dinamo Zagreb, pa sve do Kuala Lumpura. Nosio je i dresove mlađe hrvatske vrste. Evo što nam je kazao o svojem nogometnom putu, promišljanjima te dolasku u Križevce.

Prošli ste omladinske škole GNK Dinamo Zagreb i NK Slaven Belupo, koliko vas je taj sustav oblikovao kao nogometaša i osobu?

Da, većinu omladinske škole sam proveo u Slaven Belupu, ali i Dinamu gdje sam proveo, ‘ajmo reći, najvažniji period i kategorije kao mladi igrač, od pionira do juniora. To je za mene bio odličan potez, jer sam kao mladić s 13 godina bio prepušten samom sebi i životu u Zagrebu te se borio svakodnevno s najboljim igračima Hrvatske i okolice. Smatram da me taj period izrazito formirao kao osobu i igrača kakav sam danas.

Koliko je izazovno bilo izboriti se za kontinuitet seniorskih nastupa nakon juniorskog statusa?

Nakon povratka iz Dinama u Slaven Belupo bio sam priključen prvoj ekipi sa 17. godina. Nakon juniorskog nogometa to je veliki skok i sok za svakog mladog igrača. Nažalost imao sam veću ozljedu nakon teškog rada s prvom ekipom i nakon toga odlučio sam se za postepeni razvoj kroz 3. ligu u Koprivnici te nakon toga 2. ligu u Novigradu, jer za mladog igrača je najvažnije da okusi taj seniorski nogomet, makar to bila neka niža liga.

Nema tog treninga ili utakmice juniora koji mogu nadomjestiti iskustvo igranja seniorskog nogometa. Tek nakon tih godinu i pol dana igranja na posudbama druge i treće lige ponovno sam se vratio u Slaven i osjetio da se sada mogu ravnopravno sa svima boriti za svoje mjesto pod suncem. Tako da je svakako bilo izazovno i turbulentno u prvim trenucima igranja seniorskog nogometa kao i kod većine mladih igrača u tom trenutku.

S obzirom na vašu visinu i fizičke predispozicije, smatrate li se više klasičnim defenzivnim stoperom ili modernim braničem koji sudjeluje u izgradnji napada?

Osobno se smatram, bez obzira na svoje fizičke predispozicije, stoperom koji voli sudjelovati u igri i koji voli doprinijeti u napadu svoje ekipe, jer sam tako i nogometno odgojen, a i također mislim da za današnji nogomet ne možeš baš biti fokusiran samo na jedan smjer igre, nego se moraš konstantno unaprjeđivati i pratiti nogometne trendove, inače ćeš vrlo vjerojatno zaostajati u odnosu na konkurenciju.

Na kojim segmentima igre danas najviše radite?

U ovom trenutku karijere najviše sam fokusiran na vlastito tijelo i održavanje forme istog kako bi mogao odraditi sve zadatke na najvišem nivou i ne gubio kontinuitet utakmica radi ozlijeda. Tehničko-taktički dijelovi se rade najviše u ekipnom treningu i mislim da tu više baš nema nekog pretjerenog mjesta za napredak u mojim godnima.

Kako je došlo do transfera u Kuala Lumpur City FC i koliko se malezijski nogomet razlikuje od hrvatskog?

U Slavenu mi je isticao ugovor i nije bilo priče oko produljenja. Prvi interes je došao od hrvatskog trenera Bojana Hodaka u Maleziji na preporuku tadašnjeg trenera Slavena Zorana Zekića. Nakon plana koji mi je prezentiran smatrao sam u tom trenutku da je to dobra odluka za moju karijeru.

Malezijski nogomet se jako razlikuje od hrvatskog kao i europskog nogometa To je egzotična liga u kojoj ima odličnih stranaca, najviše Južnoamerikanaca, ali i sve više Europljana, koji mogu biti plaćeniji nego bilo koji igrač u HNL-u. S druge strane pola lige se sastoji od lokalnih igrača koji su u prosjeku daleko ispod razine hrvatskog i europskog nogometa, pa samim time liga nema tu kvalitetu i ne znaš što možeš očekivati na svakoj utakmici.

Što vam je boravak u Aziji donio na profesionalnom i osobnom planu?

Meni je odlazak u Aziju bio jedno veliko životno iskustvo zbog kojeg mi je drago da sam se odlučio za taj potez, ali sa strane nogometa, gdje sam smatrao da ću se tamo zadržati dugi niz godina. Međutim, u ovom trenutku smatram da mi je to bila kriva ili prerana odluka za otići tamo jer nisam razmišljao da na toj razini može biti dosta nesređnih stvari koje kvare daljnji nogometni razvoj.

Nakon iskustva u 1. HNL, kako gledate na razvoj i konkurentnost hrvatskih liga danas?

Pratim sve 3 lige. Po meni osobno mislim da se prva liga u zadnjih par godina najviše digla medijski i da je dosta praćenija, što je odlično, ali s druge strane na taj način se možda malo maskira kvaliteta za koju mislim da nije narasla. To se najviše može vidjeti po europskim rezultatima gdje osim Dinama imamo jako loše rezultate, srećom ove godine Rijeka je spasila tu situaciju.

Što se tiče druge lige, mislim da je velika razlika u njoj naspram prve lige, jer se većina klubova najviše okreće mlađim igračima i nisu spremni uložiti neki veći novac kako bi napravili konkurentnu ekipu za prvu ligu. Više smatram da je druga liga puno blize trećoj ligi kvalitetom, koja ima veci balans tih mlađih i iskusnijih igrača i stoga je u zadnjih dvije-tri godine došla blizu te druge lige.

Igrali ste i za mlađe selekcije Hrvatske – koliko Vam znači reprezentativno iskustvo u kontekstu današnje karijere?

Da, igrao sam za više selekcija hrvatske reprezentacije. Ne mogu reći da mi to iskustvo pomaže trenutno u karijeri, ali uvijek s ponosom mogu reći da sam bio više puta dio u-21 i mlađih reprezentacija i to je neka nagrada za stvari koje sam radio do tada u karijeri i znak da sam bio na dobrom putu.

Koji su vam ciljevi s NK Radnik Križevci i vidite li se ponovno u najvišem rangu natjecanja?

U Radnik sam došao jer sam ih pratio zadnjih par sezona i prepoznao sam da je to klub koji ima ambiciju i strukturu da napreduju svake godine. Isto je tako i ove sezone te svi skupa radimo svaki dan da odvedemo klub u drugi rang hrvatskog nogometa što bi bio veliki uspijeh za ovu sredinu i ovaj klub.

Vidim se ponovo u najvišem rangu natjecana. Znam da u meni ima još snage i volje da se vratim u najveći rang hrvatskog nogemeta, a uz par pravih koraka se nadam da će se to i dogoditi.

Kada pogledate dosadašnji put – postoji li odluka koju biste danas donijeli drugačije?

Teško je gledati na karijeru tako i bilo bi glupo pisati novu priču ispočetka. Svaka odluka me dovela tu gdje jesam iz nekog razloga. Naučio sam u životu da ne treba gledati u prošlost nego se okrenuti sadašnjosti i biti najbolja verzija sebe u tom trenutku i samo tako možeš ići naprijed.