RAZGOVOR S POVODOM Marko Đurakić, povjerenik za orgulje Bjelovarsko-križevačke biskupije

Razgovarao: Dejan Pernjak

Ove godine obilježava se deset godina od osnivanja Bjelovarsko-križevačke biskupije. U sklopu obilježavanja tog jubileja planirani su brojni programi. Jedna od osoba koji je aktivni dionik u radu Biskupije je i njen povjerenik za orgulje organolog Marko Đurakić.

Prije svega, tko je Marko Đurakić?

Prije svega obiteljski čovjek. Iako sam rođen u Koprivnici (kao i većina Križevčana), cijeli život vezan sam uz Križevce u kojima sam proveo djetinjstvo, završio osnovnu i srednju školu nakon čega sam upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Diplomirao sam na odsjeku za Kompoziciju i teoriju glazbe te orgulje u klasi prof. Marija Penzara. Usavršavao sam se na brojnim stručnim seminarima u zemlji i inozemstvu.

Ravnatelj sam Škole za klasični balet u Zagrebu. Riječ je o jedinoj srednjoj umjetničkoj školi takvoga tipa u Hrvatskoj čiji je profil obrazovanja kadrova namijenjen potrebama kazališnih kuća, profesionalnih ansambala i dr. Osim toga, vršim službu povjerenika za orgulje Bjelovarsko-križevačke biskupije. Uz solističko i komorno koncertiranje na orguljama, vrlo sam aktivan i kao crkveni glazbenik te djelujem kao glavni orguljaš crkve Sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu i naslovni orguljaš katedrale Sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.

Što je za naš kraj značilo osnivanje nove biskupije?

Zapadna, europska civilizacija nastala je na tekovinama kršćanstva. Kroz 2000 godina kršćanstvo je na razne načine oblikovalo današnje društvo te upravo zahvaljujući njemu danas baštinimo mnoge društvene i kulturne vrijednosti. Bjelovarsko-križevačku biskupiju utemeljio je Sveti otac Benedikt XVI., 5. prosinca 2009. godine. Prvim biskupom imenovan je msgr. Vjekoslav Huzjak, a biskupija je zaživjela 20. ožujka sljedeće, 2010. godine. Život Crkve, nije život u četiri zida jedne zgrade samo za probrane ljude. On je puno više. Htjeli mi priznati ili ne, on uvelike i danas utječe na nas. Prije svega pastoralnom, društvenom, kulturnom ali i karitativnom djelovanju osnivanjem nove Biskupije dao se jak dodatni impuls. On se ponajbolje očituje kroz rezultate djelovanja biskupijskih povjerenstva te njihovu kvalitetnu suradnju sa svjetovnim vlastima povećavajući upravo razinu i kvalitetu pastoralnog, društvenog te kulturnog života zajednice.

Dugi niz godina ste crkveni glazbenik. 

Cijeli svoj život vezan sam uz crkvu. Prvenstveno kao praktični vjernik. Svoj put crkvenog glazbenika, počeo sam još 2003. godine kao orguljaš župnih crkva Bl. Dj. Marije Žalosne i Sv. Ane u Križevcima. Od 2009. godine, nakon uspješno položene audicije za mjesto orguljaša, djelujem kao glavni orguljaš crkve Sv. Franje Asiškoga. Sa mještovitim zborom franjevačke crkve, osim redovitih misa te raznih svečanosti, mnogo sam na muzicirao na raznim mjestima. Svakako je jedna od bitnijih svečanosti ona iz 2010. godine u crkvi Sv. Andrije u Salzburgu „Sonntag der Völker“.

Nakon osnutka Bjelovarsko-križevačke biskupije, zbog aktivnog rada, zalaganja i ostvarenih zapaženih rezultata na polju crkvene glazbe Preuzvišeni otac biskup msgr. Vjekoslav Huzjak imenovao me i titularnim orguljašem bjelovarske katedrale. Svakako bih želio istaknuti i rad sa muškim zborom „Sv. Marko Križevčanin“. Riječ je prije svega o mojim velikim prijateljima, a tek onda zborašima s kojima njegujem liturgijsku (ne samo duhovnu) glazbu svih glazbenih razdoblja i stilova. Osim na misnim slavljima u Križevcima i izvan njih, sudjelujemo i na glazbenim festivalima.

Koja je uloga katedralnog orguljaša?

Osim što svira na svečanim liturgijskim slavljima i koncertira, katedralni orguljaš, zajedno sa ravnateljem kora katedrale aktivno sudjeluje u oblikovanju svečanih misnih slavlja s aspekta liturgijske glazbe. Liturgija ima svoje zakonitosti, stoga je od iznimne važnosti kvalitetna suradnja između tih instanci i predvoditelja liturgijskog slavlja odnosno preuzv. Oca biskupa kako bi sve zakonitosti bile ispoštovane. Ukratko, riječ je o  đakonskim i prezbiterskim ređenjima, obljetnicama Biskupije itd.

Kada ste postali povjerenik za orgulje i kako je došlo do Vaše imenovanja te možete li nam pojasniti čime se povjerenik za orgulje bavi, koji je njegov djelokrug?

Biskupijskim povjerenikom za orgulje imenovan sam početkom 2012. godine. Moram naglasiti kako mi je Preuzvišeni otac biskup tim imenovanjem iskazao veliku čast te, uz službu titularnog orguljaša katedrale, povjerio vrlo važnu zadaću o brizi za našu neprocjenjivu kulturnu baštinu odnosno orguljski fond Bjelovarsko-križevačke biskupije. Biskupijski povjerenik za orgulje je osoba koja u skladu s odgovarajućim crkvenim propisima brine o čuvanju i održavanju orgulja (s posebnim naglaskom na one povijesne i spomeničke). Prije svega prijeko potrebno je biti upoznat sa svim orguljama na području naše Biskupije. Točnije, u početku rada bilo je potrebno obići svih 58 župa te pregledati 61 postojeći instrument.

Budući da su prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u kulturna dobra uvrštene i orgulje, Biskupijski povjerenik uspostavlja vezu između crkvenih i državnih vlasti s ciljem što uspješnijeg pristupa očuvanju, ali i obnove istih. Nakon obilaska terena, napravljen je strateški plan očuvanja te obnove orgulja. Rezultat dosadašnjeg rada je monografija „Orgulje Bjelovarsko-križevačke biskupije“ te 23 orgulja koje su obuhvaćene raznim programima obnove kroz suradnju crkvenih i državnih vlasti. Kao primjer spomenimo orgulje u Apatovcu, Carevdaru, Čazmi, Kominu, Rovišću, Svetom Petru Čvrstecu, Svetom Petru Orehovcu, Velikoj Pisanici, Velikom Grđevcu, Zrinskom Topolovcu itd. Kao organolog, odosno. kao stručni suradnik sudjelovao sam i u programima obnove orgulja i izvan naše Biskupije.

Kakva je kulturna baština povijesnih instrumenata Križevaca i okolice?

Fond povijesnih instrumenata našega kraja, Križevaca i okolice, izuzetno je vrijedan ne samo za naše „domaće“ okvire već za cijelu Hrvatsku. Spomenimo kao primjer orguljske pozitive, onaj iz kapele u Apatovcu (nastao 1717. godine, a spada u 1% instrumenata s najstarijom potvrđenom atribucijom u Hrvatskoj), pozitiv iz kapele u Gušćerovcu (nastao 1832. godine, najstariji je sačuvani instrument varaždinskog graditelja Ignatza Pettera), orgulje u župnoj crkvi u Carevdaru (nastale 1905. godine, djelo domaće križevačke gradionice orgulja Josip Erhatić i sin), orgulje u župnoj crkvi u Glogovnici (nastale 1873. godine, jedine su sačuvane orgulje varaždinskog graditelja orgulja Josipa Pape ml.) i dr.

Izuzetno mi je žao što je velika većina naših sugrađana ostala uskraćena za informaciju kako je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prije nekoliko godina u potpunosti financiralo obnovu instrumentalnog fundusa Gradskog muzeja u Križevcima. Osim klavira iz fundusa Muzeja, Križevci se mogu pohvaliti i instrumentom, orguljskim pozitivom, koji spada u 1% najstarijih takvih instrumenata u Hrvatskoj. On je 2017. godine u potpunosti obnovljen sredstvima Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Kao kulturnjak, kako gledate na kulturu u Križevcima?

Kada je kultura u pitanju, svakako treba naglasiti kako ima puno, puno više prostora˙za ići naprijed. Pitanje kulturnog potencijala Križevaca, po meni, nije pravo pitanje. Pravo pitanje je izazov u načinu pristupa, kapaciteta te mogućnosti njihovog iskorištavanja kako bi se stvorio jedan ili više „konkurentnijih“ kulturnih brendova s kojima bi naša zajednica postala nezaobilazno mjesto na kulturnoj karti ne samo sjeverne, već cijele Hrvatske.

Kakva je suradnja sa institucijama?

Suradnja između institucija postoji. Veliki napori ulažu se u programe obnove sakralne baštine, kojom su križevački i potkalnički kraj iznomno bogati. Osim toga, ali i obnove povijesnih instrumenata, spomenut ću kao primjer iznimno dobro prihvaćenu izložbu o križevačkoj gradionici orgulja Josip Erhatić i sin, napravljenu 2015. godine. Riječ je o pomalo drugačijem tipu izložbe, budući da nije bilo samo gledanje izloženog materijala, već se putem video prijenosa mogao gledati i slušati koncert uživo red. prof. Emina Armana (inače rodom iz okolice Križevaca) koji je svirao na Erhatićevim orguljama u župnoj crkvi u Carevdaru.

U ostvarivanju ove izložbe svakako treba spomenuti tadašnjeg ravnjatelja g. Zorana Homena, ali i dr. Dejana Pernjaka. Kao što sam i ranije naveo, nedugo nakon toga pokrenuta je inicijativa za obnovu povijesnog klavira i klavikorda iz Gradskog muzeja u Križevcima. Njihova je obnova povjerena Umjetničkoj radionici Heferer iz Zagreba, a obnovu je u cijelosti tada financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Instrumenti su tada temeljito i u cijelosti obnovljeni čime im je udahnut novi život, no nažalost to nije dalo dodatni impuls kakav su zavrijedili i dodatni kulturni segment kakav se očekivalo.

Jeste li kada nastupali u nekim bendovima, koja je vaša umjetnička djelatnost?

Moram priznati da sam kao muzičar svirao od svatova do europskih katedrala te surađivao s mnogim glazbenicima raznih glazbenih žarova. No, orgulje su ipak moja najveća strast. Nažalost, zbog zdravstvenih problema s koljenom od prije deset godina nisam se mogao ozbiljnije baviti koncertnom djelatnošću te sam, na neki način, bio primoran posvetiti se orguljama s aspekta proučavanja njihovih tehničko-konstrukcijskih aspekata. Bez obzira na to, koliko je moguće i danas se trudim aktivno svirati. Održao sam brojne solističke te koncerte u suradnji s mnogim glazbenicima na raznim festivalima u zemlji (Orgulje Heferer, Orgulje zagrebačke katedrale, Ars organi Sisciae…) i inozemstvu (Austrija, BiH, Slovenija…).

Puno sam koncertirao po Austriji, u Beču, Linzu, Scheibbsu itd. Mnogo koncerata održao sam i u svrhu promocije naše orguljske baštine, a moram priznati da su mi takvi jedni od najdražih. Redovito koncertiram i sa sopranisticom Anom Fortunom, mojom dragom prijateljicom i našom sugrađankom. Kao jedan od važnijih koncerata, svakako bih istaknuo naš solistički koncert na jednom od naših najjačih i najkvalitetnijih glazbenih festivala, a riječ je o koncertu na Varaždinskim baroknim večerima 2016. godine. Osim toga aktivno sam sudjelovao i na snimanju nekoliko nosača zvuka.

Uz sve to bavite se i znanstvenim radom.

Budući da sam se posvetio proučavanju povijesti orgulja na području Hrvatske te njihovih tehničko-konstrukcijskih aspekata, ponešto sam i na tu temu napisao. Na inicijativu preuzvišenog oca biskupa Huzjaka, za pet godina Biskupije nastalo je djelo „Orgulje Bjelovarsko-križevačke biskupije“. Izuzetna čast mi je što je prikaz te knjige donio msgr. dr. Stjepan Kožul, zasigurno najveći poznavaoc povijesti te sakralne umjetnosti naše Biskupije.

Surađivao sam s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža“ na projektu Enciklopedije Hrvatskoga zagorja u kojoj su objavljeni neki moji tekstovi. Svakako bih izdvojio i radove „Orguljski fond na području Hrvatskoga zagorja“ objavljen u časopisu Studia Lexicographica te „Stradanja orgulja tijekom Domovinskog rata na području Sisačke biskupije“ objavljen u časopisu Tkalčić.