Svake godine svoju domovinu i svoje, pa gotovo rodno mjesto, posjećuje Alen Vukelić, Križevčanin s adresom u njemačkom Karlsruheu, gdje je odselio osamdesetih godina.
Rođen je 1973. u Karlsruhe. Pripada prvoj generaciji roditelja koji su 60-ih godina napustili Hrvatsku odnosno tadašnju Jugoslaviju. Iako je rođen u Njemačkoj, veći dio djetinjstva je proveo u Majurcu kod bake, gdje je i pohađao područnu školu, a s 15 godina odlazi u Njemačku. -To je zapravo bila prekretnica u mom životu, pitao sam se „ići ili ne ići“. I doslovce u minuti sam odlučio da idem u Njemačku k roditeljima. -kaže o svojim počecima Alen Vukelić. -Baka se u međuvremenu i preudala i otišla u Gospić, tako da sam ja živio i kod svojeg ujaka Mirka Ciglenečkog u Majurcu. -pojašnjava.
Kaže da su počeci u Njemačkoj bili dosta teški, iako gradivo u školi nije bilo zahtjevno. Međutim, te početne barijere je prebrodio i završio školu za električara, čime se i danas bavi. Kao dijete dosta se bavio muzikom, ali je bio i zainteresiran za nogomet. -Nisam bio neki tehničar, ali sam u igri bio borben i žilav. -kaže Alen.
Sa šesnaest godina osnovao je u Karlsruheu svoj glazbeni sastav. -90-ih godina dosta sam se bavio muzikom, drugi bend sam osnovao nakon smrti oca Mate (inače, iz Škabrnje) 1998. godine, i u tome se aktivno zadržao do 2004. godine. Moj mlađi brat Marin također se bavi glazbom, a i danas je aktivan u tome. U to vrijeme nastupali smo u našim hrvatskim klubovima po Njemačkoj, za krstitke, svatove. Međutim, neki novi trendovi su došli, išao je hit za hitom, neki pozadinski vokali i sl., a mi smo sve svirali uživo. Jednostavno nisam to stigao više pratiti. – rekao je.
Godine 1997. oženio se Katom, s kojom ima dva sina Matea (15) i Robina (6). Nakon glazbe, ponovo se aktivira u nogometu. -Počeli smo s malim nogometom, ali nekako to nije bilo za mene. Volim širinu. Tako da se 2006. okrećem nogometu, a već sljedeće godine jedan dečko nas pitao da li bi mi prešli u Croatiju Karlsruhe, gdje bi osnovali drugu momčad. I tako sam se ponovo našao u nogometu. -kaže Vukelić, koji 2013. godine ulazi u upravu kluba, gdje danas vrši funkciju tajnika kluba, a i zadužen je za marketing. Croatia Karlsruhe danas broji 150 članova.
Međutim, klub je dugi niz godina u Njemačkoj percipiran kao klub na lošem glasu. -Osnovan je 1969. godine, ali zbog nekih pritisaka iz tadašnje Jugoslavije, klub je neko vrijeme mirovao. Tako da je tek 1995. godine službeno opet primljen u lokalni nogometni savez. -pojašnjava Vukelić te napominje da je Karlsruhe grad gdje je najveći broj hrvatskih emigranata, a klub su ponovo aktivirale, zapravo izbjeglice Domovinskog rata.
Klub je na lošem glasu bio prvenstveno zbog našeg temperamenta. -Naime, često je bilo tu tučnjava i stvari su se rješavale šakama. Tako da još dan, danas muku mučimo s tim nekim odnosima, ali jako puno se to popravilo. -pojašnjava.
-Dolazi dosta igrača iz Hrvatske ovdje i nerijetko pokucaju i na naša vrata. Naime, kao klub iz hrvatske dijaspore imamo najviše lajkova na facebooku odnosno najviše pratitelja, tako da i nije čudno da nas često naši ljudi kontaktiraju. -Kaže Vukelić.
Isto tako napominje kako naši dečki, koji su rođeni u Njemačkoj, nisu baš skloni igrati za hrvatske klubove. -Naime, oni rođeni gore i poprimili su taj njemački mentalitet, drugačije ponašanje, teško ih pridobiti, jer igraju većinom u njemačkim klubovima. -kaže Vukelić.
Godine 2007. napredovali su i u viši rang, i to obje ekipe, ali je druga iste sezone ispala, a egzistirala je do prošle godine kada su drugu momčad Croatije ugasili. -Sad smo ponovo, zahvaljujući nekolicini naših dečki iz Hrvatske, ušli u rang više. Oni su ipak donijeli momčadi jednu kvalitetu, energiju i brzinu, koju nismo imali. Malo smo proljetos kiksali, ali ovo je bila jedna od bolji sezona. – kaže Vukelić.
-Naši mladići koji dođu ovdje, pokušamo im naći stan, zaposlenje, pa za uzvrat igra ovdje u klubu. Inbox od facebooka nam je krcat porukama iz Hrvatske za poslom. Međutim, većina ne zna njemački i to je problem. Dođeš u strani svijet, jedva nađeš stan. Nijemci traže nekoliko stanarina unaprijed, a tu su još i migranti s kojima se dosta otežava stvar, tako da je to lutrija sada doći gore. -pojašnjava Vukelić.
-Ne uspijemo svaki puta. Česta je pojava da nekom uspijemo riješiti status gore, pa ode igrati u drugi klub. Mi odmah istaknemo na početku da mi igrače ne plaćamo. Naš klub se financira preko sponzora i članarina. Mi kao klub ne dobivamo nikakva sredstva od države ili grada. Osuđeni smo sami na sebe. Također, teren nam je u najmu za koji godišnje plaćamo 10 tisuća eura i to bez troškova održavanja i režija, samo najam. – kaže Vukelić.
Klub nagodinu slavi i 50 godina postojanja. -Žalosti nas da postojimo 50 godina, a još nismo uspjeli riješiti problem terena i svojih prostorija. -kazao je.
Međutim, ne gledaju svi s odobravanjem na te aktivnosti. -Imate naših ljudi koji nam se ismijavaju kao što će vam sve to, ali mora ti čast biti u stranom svijetu nositi hrvatski grb. Tako je bila i situacija s jednim Afrikancem koji je došao, pa sam im rekao da nam mora čast biti da netko hoće nositi hrvatski grb na grudima. -objašnjava
Naravno, uspjeh repke je neizostavna tema. – Da me se krivo ne shvati, mi u dijaspori nekako srčanije sve to doživimo. Ima nas od svukuda i onda kad se zajedno na takvim stvarima sretnemo, nađemo , to zajedništvo je nekako jače i nema tog gledanje tko je odakle, ti si Zagorec, Prigorec, Slavonac, Dalmatinac, Hercegovac, bosanski Hrvat itd.
-Lijepo je biti Hrvat. Ljudi su nas gore pozdravljali, i svi srcem navijali za nas. Bilo je Nijemcima krivo što nismo uspjeli pobijediti Francusku, ali stvarno smo osvojili srca i simpatije. I sam doček je vrhunac bio, nešto neviđeno. -zaključno je rekao Vukelić, koji je ovih dana postao i član NK Radnik-Križevci te tako postao prvi član tog kluba iz dijaspore.
prigorski.hr