Nogometaši Radnika Križevci jesenski su prvaci u debitantnom nastupu u Super Sport 2. NL. Najgledanija su momčad lige s gotovo 6000 posjeta u 15 susreta. Završni pogled na godinu iza kluba dao je kapetan Radnika Križevci Hrvoje Mladen.
Uz Marka Stubičana najugovječniji ste igrač NK Radnik Križevci. Iza kluba je najuspješnija sezona u povijesti, kakav je Vaš komentar?
Mislim da smo napravili odličan posao ovu polusezonu. Završiti kao jesenski prvak je stvar kojoj se malo tko nadao i stvarno možemo biti zadovoljni i ponosni.
Malo tko je očekivao ovakav rezultat kluba, pa čak ni sami niste vjerovali u to.
Moram priznati da smo ulaskom u ovu ligu svi bili pomalo skeptični. Ipak je to puno kvalitetnija liga nego 3. NL sjever s puno dobrih ekipa i svaka utakmica je teška. Sad nakon 15 kola možemo sa sigurnošću potvrditi da je to bio dobar potez.
Koja je razlika u ekipa između one proljetos i ove jesenas?
Mislim da nije neka drastična razlika između te dvije ekipe. Važno je da smo sačuvali kostur prošlosezonske ekipe, a novi igrači su nadogradnja koja potvrđuje da je uprava odradila dobar posao što se tiče pojačavanja momčadi za ovaj rang natjecanja.
Nije uvijek bilo sve idilično u klubu. Svjedok ste i onih loših dana? Što Vas je na kraju nagnalo da ostanete vjerni klubu?
Sad nakon jedanaest seniorskih sezona u ovom klubu mogu reći da smo stvarno prošli sve. Od onih trenutaka dok se ispadalo iz lige, loših uvjeta, malog broja publike pa sve do ovih dana kada klub živi svoje najbolje trenutke. Općenito, razlog za odlazak iz kluba igrač uvijek lako nađe, ali ako voliš ovaj klub, ovaj grad, njegove navijače i ako je ta ljubav obostrana onda stvarno nikad nije bila prevelika dilema za ostankom u klubu i mogu potvrditi da nimalo ne žalim zbog te odluke.
NK Radnik Križevci je u mnogim segmentima prvi, na tablici, po broju navijača, vratar Koprić je najbolji u ligi…
Da, svi ti segmenti potvrđuju da smo se pokazali u odličnom svijetlu kao novaci u ligi. Velika zahvala za to ide našim sjajnim navijačima koji nas bodre i prate u velikom broju svaku utakmicu. Ogroman su nam vjetar u leđa i stvarno možemo biti ponosni na to da smo najgledanija momčad lige u konkurenciji svih ostalih klubova koji dolaze iz puno većih sredina. A o Miroslavu Kopriću nema smisla uopće trošiti riječi. Mi odavno znamo da je on najbolji golman i na puno većoj razini i stvarno smo sretni što je dio naše ekipe. Njegova profesionalnost, odnos i želja za radom mogu biti samo putokaz i primjer svima ostalima.
Brat Mihael igra najbolji nogomet u svojoj karijeri. Je li došlo napokon vrijeme za njegov iskorak u elitni rang? Kako, kao brat, gledate na to?
Mihael je stvarno u dobroj formi. Sudjeluje u većini naših golova na određeni način i odrađuje ogroman posao, stavlja se u službu ekipe u mnogo situacija i to sve govori o njemu. Naravno da bi mi kao bratu bilo drago da napravi iskorak u elitni rang jer smatram da je to odavno zaslužio, ali opet kao kapetan ekipe ne bi imao ništa protiv da ostane s nama, hahaha!
Kad smo kod braće, ovaj klub je poseban, troje para braće igra u istom klubu. Stvarno lijepa sportska priča.
Stvarno jedna lijepa priča. Tri para braće, svi domaći dečki i što je najbitnije odlični igrači, ljudi i prijatelji (Hrvoje i Mihael Mladen, Luka i Mateo Tihelka, Krunoslav i Mihael Srbljinović op.a.).
Koje su Vam najbolje, a koje najgore klupske uspomene?
Najbolje uspomene su sa sigurnošću posljednjih godinu dana. Osvajanje 3. lige, županijskog kupa i prolazak protiv Požege za ulazak u 2. NL. To su stvari koje se vječno pamte. A što se tiče najgorih to su porazi u finalima kupa.
Tko Vam je u životu idol?
Ne mogu izdvojiti nekoga posebno, ali moji roditelji su ti kojima sam neizmjerno zahvalan što su mi usadili prave životne vrijednosti i puno me podupirali u nogometu svih ovih 21 godinu od kad su me doveli na prvi trening sa 6 godina.
Oženili ste se nedavno, koliko obiteljski život pati zbog Vaših obveza?
Hahah, to je pitanje više za moju ženu Anu. Ali moram naglasit da mi je velika podrška u svemu tome i ima puno razumijevanja. Dolazi me bodriti na svaku domaću utakmicu i puno gostovanja. Sigurno da je teško svaki dan direktno s posla odlazit na trening pa doći tek navečer doma, onda daleka gostovanja, ali uz njezinu podršku i razumijevanje sve je lakše.
Za koga možete reći da je u klubu imao najviše razumijevanja prema Vama, jer često puta je bilo različitih stvari, nesporazuma, svađa…
Pa teško mi je sad izdvojiti neka imena, bilo je tu puno ljudi stvarno. Ako baš moram onda su to sigurno tajnik Dejan Pernjak, moj veliki prijatelj i u svakom pogledu vojnik kluba, kao što bi se reklo. Nadalje, tu su Vitomir Mijić, čovjek bez kojeg ovaj klub definitivno ne bi bio na razini kojoj je trenutno i njegov doprinos je stvarno nemjerljiv. Moram spomenuti i svog šefa Matiju Hermanovića, također član uprave kluba, koji ima puno razumijevanja i uvijek je spreman pomoći te trenera Dražena Kemenovića koji mi je dao priliku sa 16 godina da debitiram u seniorskoj ekipi ovog kluba.
I za kraj, planovi za iduću godinu.
U idućoj godini bi volio da nastavimo gdje smo stali ove. Ostat na vrhu lige i još puno puta uveselit naše navijače.
(dp)