GORNJA RIJEKA – Dvorac, pravi pravcati dvorac s perivojem, jezercem i dva drva magnolije te dotrajalim tornjićima koji se naziru iza prolistalih stabala. Kojih desetak metara ranije o ovom nas je arhitektonskom zdanju upozorila novija tabla na kojoj je jasno pisalo “Dvorac Erdödy-Rubido”, piše jutarnji.hr.

Nekad jedna od najblistavijih i najbogatijih kuća potkalničkog kraja, s burnom poviješću o kojoj su ispisane stotine i stotine stranica, a danas tek prikaz bijede i nemara kakvome je, teško je to izgovoriti, prepušteno na desetine i desetine puno većih i raskošnijih zdanja.

Doduše, u ovom je slučaju prstom nemoguće ukazati samo na jednog krivca, s obzirom na to da bogata povijest ovog kulturnog dobra – jer dvorac Erdödy-Rubido taj je status rješenjem Ministarstva kulture stekao 2005. godine – pokazuje da su u višegodišnjoj devastaciji jednog od najreprezentativnijih objekata tog kraja jednako zdušno sudjelovali svi koji su to mogli, redom privatnici, država, jedinica lokalne samouprave, a onda i hrvatski živalj koji je, drzak kakav zna biti, iz tog objekta otuđio sve što se moglo unovčiti: starinski namještaj, pločice, sanitarije i svakojake povijesne divote.

Dvorac u kojem je nekad obitavala naša poznata operna pjevačica Sidonija Erdödy-Rubido danas je u vlasništvu kompanije Split Ship Management, danas u stečaju, i to nakon što ga je tvrtka, odnosno njen vlasnik Ratko Božić od općine za 2,7 milijuna kuna kupio 2007. godine.

Svašta je tu novi vlasnik bio najavljivao – da će u dvorcu napraviti luksuzni hotel, a u njegovoj okolici posjed za jahanje kao i druge elitne sportove, no objekt je na kraju postao žrtva jedne tužne stečajne priče i prepušten je propadanju. Kako je za Nedjeljni jutarnji potvrdio stečajni upravitelj Split Ship Managementa Zoran Miletić, za kompaniju u čijem je vlasništvu dvorac stečaj je otvoren u veljači 2015. godine, a ubrzo nakon toga njen je direktor Ratko Božić drugostupanjskom tijelu podnio žalbu na rješenje o stečaju, koja je odbijena.

Sljedeći korak bio je od Vrhovnoga suda zatražiti reviziju cijeloga slučaja, no cijeli proces zasad je u statusu quo, a time i sva imovine tvrtke, koja bi u slučaju potvrde stečajnog postupka automatski ušla u stečajnu masu.

Glavna, mimo konzervatorskih pravila obnovljena prednja fasada zgrade, još koliko-toliko odaje dojam pristojnog objekta, no pravu sliku stanja otkriva pogled na tornjiće, a posebno stražnji dio zgrade, koji od urušavanja “čuvaju” sklepane, drvene daske.

Prozorska stakla uglavnom su razbijena ili mjestimično zamijenjena novim, privremenim rješenjem, a unutrašnjost zgrade, u kojoj je navodno prvi put zapjevana himna “Lijepa naša”, propala je ruševina po kojoj je hodati moguće isključivo na vlastitu odgovornost. Propalom krovištu praktički više nema pomoći, trule grede samo što se nisu strovalile, dobar dio posjeda obrastao je u grmlje i divlje bilje, a pod po kojem se krećemo mjestimično samo što se nije urušio. Zrakom kruži miris vlage i propalog građevinskog materijala.

Dvorac datira u period između 1650. i 1663., kad ga je na mjestu bivše kurije sagradio Vladislav Orehoczy mlađi, a do danas je zdanje sve skupa prošlo kroz četiri graditeljske faze, ali i neke manje arhitektonske zahvate.

“Split Ship Management pristupio je izvođenju hitnih mjera sanacije građevine te je planirao njegovo stavljanje u funkciju u skladu s odobrenim idejnim rješenjem, a tvrtka je osigurala i sredstva za navedene radove”, pojašnjavaju iz Ministarstva kulture nastavljajući kako je tvrtka na kraju ipak završila u stečaju, čiji ishod nije poznat.

Ministarstvo kulture potom smo pitali zašto se, u skladu s posebnim zakonom, nije odlučila za mjeru izvlaštenja kulturnog dobra, ali iz odgovora ispada da za to – nije bilo razloga.

“Kako je vidljivo iz navedenog, vlasnik je postupao s dužnom pažnjom prema kulturnom dobru, pristupio je mjerama njegove zaštite te je planirao stavljanje kulturnog dobra u funkciju. Izvlaštenje kulturnog dobra provodi se u slučaju da prijeti opasnost od oštećenja ili uništenja kulturnog dobra, a vlasnik nema mogućnost ili interes osigurati provedbu mjera zaštite”, stoji u odgovoru iz kojeg ispada da dvorcu, očito, ne prijeti uništavanje. Dodatno, Ministarstvo kulture lopticu prebacuje na općinu Gornja Rijeka, za koju napominje da je po članku 31. Zakona o zaštiti kulturnih dobara – dužna imenovati privremenog skrbnika nekretnine.

Je li to općina učinila od njenog načelnika Darka Fištrovića nismo uspjeli doznati, a ionako je nejasno od kakve bi to koristi, u konačnici, bilo za ovo kulturno zdanje.