Plan puta bio je unaprijed zacrtan, kada je najavljen najtopliji dan u proteklih nekoliko … nije bilo vremena da ga se mijenja. Malo nepredviđenog preskakivanja po linijama metroa zbog radova i konačno izlazak na svjetlo dana na uzavrelom Stephansplatzu. Pravi način da se počne obilazak Beča, pokloniti se liku nadvojvode Rudolfa IV. Habsburškog. Njegov nas lik gleda sa visina katedrale, te ponovo sa dovratnika ‘kneževog portala’ u istoj katedrali.

Rudolf IV. naslijedio je oca Alberta II., kao vojvoda obje Austrije i vazalnih zemalja, te je odmah poduzeo ozbiljne korake da poveća moć obitelji i da unaprijedi svoju prijestolnicu. Falsificirao je ispravu ‘Privilegium maius‘, čime si je prigrabio titulu nadvojvode, a kasnije se na temelju toga obitelj uvrstila među izborne kneževe Rimskog carstva. Nastavio je radove na, tada još župnoj crkvi Svetog Stjepana, te ovdje utemeljio majstorsku radionicu koja je proširila svoj utjecaj diljem Europe, sve i do Hrvatske. Trud oko dovršenja gotičke lađe Svetog Stjepana priskrbio mu je nadimak ‘Utemeljitelj’, a na prikazima često u ruci drži model crkve.

Potom je osnovao zborni kaptol, u nastojanju da uzvisi Beč na rang biskupije. Osnovao je Bečki univerzitet. Svojim vazalnim zemljama pribrojio je Tirol i Kranjsku, te zaokružio područje kojim će Habsburzi kao nadvojvode upravljati kroz sljedeća stoljeća. Može se reći da bez Rudolfa IV niti Austrija, a posebno Beč, ali niti Europa ne bi izgledale isto. Zašto je to tako zanimljivo? Kada je umro, 1365., Rudolfu je bilo samo 25 godina!

Toga petka, sa svojeg visokog položaja na pročelju Stephansdoma, Rudolf je promatrao svoj Beč kako se na najrazličitije načine bori sa vrhuncem vrućeg vala ovog kolovoza: temperature u hladovini su se približavale prosječnoj tjelesnoj temperaturi Sapiensa, na suncu neizdrživih desetak stupnjeva više, a bliže asfaltu približavale su se 50°. Strogo prateći hladovitu stranu ulica, prošetao sam prvim i četvrtim becirkom. Na svakoj temperaturi, pa i na ovim tropskim, Beč živi intenzivno, kao u vremena kad je ovo bila metropola mnogonacionalnog imperija, pa zatim kad je bio internacionalni centar diplomacije i špijunaže, za vrijeme ‘hladnog rata’.

Zgodno smješten u gotovo neposrednoj blizini Bratislave, te nedaleko Praga, omogućavao je živ promet ljudi i informacija, diskretne dogovore, razmjene… Možda je sve to počelo još u vrijeme ‘Trećeg čovjeka’, neposredno nakon 1945., kada je bio podijeljen na interesne zone velesila, a dok se šverc i promet ljudi odvijao kroz kanalizacijsku mrežu? Danas se u Beču živahno i harmonično miješaju jezici, kulture, rase, religije, pa sam i sam ponesen ugođajem, na ručku završio u karakterističnom bečkom Japanskom restoranu ‘Matcha Komachi’.

Protiv vreline dana građani se bore vodom: voda za piće nudi se na ulicama, ljudi stoje u dugim redovima da bi napunili što više boca i preživjeli do sljedećeg pojilišta, fijakeristi zalijevaju pločnik, a pomalo i konje kako bi ih pripremili za sljedeći đir, na Karlsplacu i na mnogim drugim mjestima tuševi jednostavno zalijevaju ljude od glave do pete, nitko se ne buni. Svaka bečka fontana postala je bazen, a hladoviti Gradski park je poput plaže … Zanimljivo je vidjeti kako se potiče zdravo kretanje, pa ćete posvuda vidjeti parkirališta za rentanje bicikla, električnih romobila, a i drugi alternativni načini kretanja su na ponudi.

Veliki Beč, u kojem skladno žive rase i narodi (nemala je i hrvatska zajednica u Beču), u kojem jednako skladno žive stilovi i razdoblja, od romanike i gotike, pa do bečke secesije i suvremenih interpolacija, jednako se na raznolike načine bori protiv previsokih temperatura ovog kolovoza, vodom, skrovištima u hladovini, zdravim kretanjem, a već šest i pol stoljeća svu ovu vrevu sa svog visokog položaja na Stephansdomu netremice prati Rudolf Utemeljitelj…

Zdenko Balog/prigorski.hr