Na poticaj pape Franje, pozvali smo u posjet unučad naših korisnika i korisnica koji su posjetili svoje djedove i bake. Osobito smo slavili u ponedjeljak 26. srpnja 2021. na spomendan sv. Joakima i Ane, Isusovih djeda i bake. Unučad naših korisnika je mogla posjetiti svoje djedove i bake.
Prijepodne smo organizirali prigodni program za sve korisnike našeg doma uz prigodnu molitvu u našoj kapelici na kojoj smo pjevali, poslušali poruku pape Franje o Prvom svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba, molili krunicu i litanije sv. Ane. U molitvenom dijelu su nam se pridružile članice Marijine legije, naše volonterke. Svetu misu u našoj kapelici je predslavio preč. Vlado Bogdan, župnik u župi Sv. Ivana Krstitelja u sv. Ivanu Zelina, čija je majka bila kod nas u domu, a sad je i otac smješten. Na svetoj misi je pjevao naš zbor koji je uvježbala naša socijalna radnica Nataša Sokač Habijanec.
U prigodnoj propovijedi preč. Stjepan Bogdan je najprije prenio čestitke i pozdrave mons. dr. Vjekoslava Huzjaka i ravnatelja doma preč. Stjepana Sovičeka, te je istaknuo slijedeće:
Proslavom Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, Sveti Otac papa Franjo je htio senzibilizirati suvremeni svijet za starije osobe, djedove i bake, te potaknuti na promišljanje i analizu kvalitete ne samo njihovog života, nego svekolikog života što ga stariji ljudi mogu pridonijeti i pridonose suvremenom društvu. Također je na današnji dan važno osvijestiti da starost, bolest, trpljenje nisu beskorisni. Nekad nam je to teško razumjeti jer smo u ograničenosti ovog našega tijela. Trpljenje je ona najeminentnija, najizvrsnija žrtva što je mi prinosimo za spasenje ne samo svoje, nego i svojih bližnjih i čitavog svijeta. Trpljenje ima smisla. Čovjek ima svoju kvalitetu u svim stadijima života, od začeća do naravne smrti. Ovom proslavom razmatramo i zasluge naših djedova i baka, osobito u vrijeme rata i komunizma, kada se preko njih prenosila vjera, blago naše kulture, našeg naroda, naša tradicija. Preč. Bogdan je zaželio svima blagoslovljen dan, sv. Joakima i Anu, sretan imendan svima koji ga danas slave, kao i od Gospodina svako dobro i milost u nošenju našega životnog križa.
U prigodnoj molitvi vjernika smo se na poseban način prisjetili, upalili za njih svijeću i pomolili se za troje korisnika preminulih od COVID-19 te smo se prisjetili i pomolili za četrdeset korisnika preminulih tijekom epidemije COVID-19.
Druženje smo nastavili na našem dvorištu uz čašćenje, ples, pjesmu, a obradovala nas je i učenica Marija skladbama na flauti. Korisnici su iznijeli i svoja svjedočanstva o tome kako je biti djed ili baka ili starija osoba i sjećanja na događaje kad su bili doma sa svojom unučadi. Korisnica Vinka Bračić je sve djedove i bake počastila prigodnom recitacijom. U posjete su pored unučadi došla i praunučad koji su posebno izmamili osmijeh svojim bakama, a i drugim korisnicima doma. Zaigranost, maštovitost i talentiranost djece i unučadi su ostavljeni na crtežima i vježbi Drvo života gdje su se prisjetili koga sve imaju od obitelji i prijatelja, što su radili, što vole, što ih zanima, što su postigli i koje su njihove nade za budućnost. Osmijesi, poneka suza i mir su obilježili proslavu i uljepšali još jedan dan u našem domu.
PROPOVIJED vlč Vlade Bogdana
Prenosim pozdrave i čestitke pozdrave mons. dr. Vjekoslava Huzjaka i ravnatelja doma preč. Stjepana Sovičeka.
Dok se bili mlađi, obilazili ste kapele i proštenja i vidjeli sliku koja prikazuje po našim oltarima kako djevojčica BDM sluša a žena već pomalo poodmakle starije dobi joj nad otvorenom knjigom nešto tumači, to je sveta Ana koja poučava svoju kćer BDM.
Sveti Otac papa Franjo odredio je po prvi puta ove godine da se ovaj dan proslavlja kao dan baka i djedova, htijući tako senzibilizirati, učiniti osjetljivim suvremenog čovjeka, suvremeni svijet, za ne samo toleranciju ne samo da se trpi, tolerira starije ljude, djedove i bake kad su već tu, nego da se baš promisli i razmatra i analizira kvaliteta ne samo njihovog života, to se pruža koliko se može u određenim uvjetima, ali kvaliteta svekolikog života što ga stariji ljudi mogu pridonijeti i pridonose suvremenom društvu. Ali isto tako i trpljenje, jer je često puta starost povezana s trpljenjem, s bolestima kojekakovim.
Bolest nije nikada kazna, trpljenje nije beskorisno, trpljenje je nama drugima teško razumjeti dok smo u ograničenosti ovog našega tijela. Trpljenje je ona najeminentnija, najizvrsnija žrtva što je mi prinosimo za spasenje ne samo svoje, nego i svojih bližnjih i čitavog svijeta.
Vaše obitavanje ovdje, vaše trpljenje vaša molitva vaša, rekli bismo često puta situacija života s križem povezana nije beskorisna. Ne smije nam dolaziti ona misao ili ono pitanje: Ah što me već davno dragi Bog ne uzme s ovoga svijeta, zar nije svega toga dosta. Dođe takva misao i nije to neljudski, teško je trpjeti, ali trpljenje ima smisla. Mi nismo nekakvi ateisti, agnostici, takvi svjetonazori kažu da čovjek vrijedi samo onda dok proizvodi, samo onda dok je zanimljiv, samo onda dok ga televizija i nešto slično želi, traži, dok se njime pune mediji. Ne, to je manjkav pristup čovjeku.
Čovjek ima svoju kvalitetu u svim stadijima života, od začeća do naravne smrti.
Ovo su dani kada razmatramo tu zaslugu naših djedova i baka, ali se mi većina sjećamo, koji još pamtite i analizirate, koliko su bake i djedovi pridonijeli u ono vrijeme komunističke tiranije i strahovlašća nad našim narodom. Ja se sjećam i gospoda svećenici se toga sjećaju. Ja sam u to vrijeme od 1983.-1990. službovao u Mariji Bistrici kao kapelan i bilo je mnogo majki koje došlo pitati je li bi se kak moglo ići u crkvu. Danas pričaju bedastoće da tko je htio, mogao je ići u crkvu.
Nek je probao ići u crkvu netko koji rade u prosvjeti krstiti javno dijete, ili u vojsci ili tadašnjoj miliciji ili čak u sudskim strukturama i svim državnim službama vrlo je brzo bio prozivan na partijskim sjednicama (ti si to i to napravio, ti znaš da je to inkompatibilno, nesrazmjerno sa članstvom tamo gdje jesi i položaju koji obnašaš).
Ako su se tada ljudi mladi dali radi nekog stana, dok živim kod svojih roditelja ili tasta i punice, onda moram kak oni kažu. Tako su se ljudi spašavali, kao ona što kaže budite lukavi kao zmije i bezazleni kao golubovi.
Kvaliteta tada naših baka i djedova neizgovoriva, preko njih se prenosila vjera, preko njih se prenosilo i blago naše kulture, hrvatskog naroda, naša tradicija.
Stoga neka je svima vama blagoslovljen današnji dan, današnji blagdan sv. Joakima i Ana. Svima onima koji nose varijacije imena Ana neka je sretan i blagoslovljen imendan. Pa čak i ako netko nosi ime Joakim, tog imena ima u našem narodu. To je ime nosio pokojni Joachim Meister, koji je bio kardinal i nadbiskup Koelna, inače uvijek rado spominjao dok je u Hrvatsku dolazio da mu je otac poginuo dolje negdje u Bačkoj u vrijeme II. svjetskog rata. To su bili katolici, dobri ljudi, nikada nikakvog zla nikome nisu učinili nego su pomogli koliko su mogli, a pogotovo oni sa visokog i odgovornog položaja. On je puno pomogao hrvatskoj diplomaciji u vrijeme teškog rata i agresije koja se bila udružila 90-tih na našu domovinu.
Svima od Gospodina svako dobro i milost u nošenju našega životnog križa. Amen.
Piše: s Stanka Oršolić
(Dragan Vicković)