Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Većina svijeta naziva ga ‘decembar’, odnosno, inačicama i izvedenicama ovog jedinstvenog korijena. Hrvati, kao jedna od rijetkih naroda žilavo održavaju narodna imena ne samo prosinca, nego svih dvanaest mjeseci kalendara, mada su udomaćeni i sa internacionalnim imenima mjeseci. No, što znamo o mjesecu koji danas počinje, njegovom imenu (imenima), te položaju u kalendaru, kroz različite reforme i promjene kalendara?
Prosinac je kolokvijalno nazivna prvim mjesecom ‘klimatološke zime’, te prema tome zima zapravo počinje danas! Dvanaesti je mjesec u kalendaru, traje 31 dan, a etimologija imena nešto je nejasna. U starorimskom ‘Romulovom’ kalendaru, prosinac je deseti mjesec i traje 30 dana. Po tom kalendaru godina ima deset mjeseci i 304 dana, a decembar je opet posljednji. Od toga ime ‘decembar’ – ‘deseti’, jednako kao i ‘septembar’ – ‘sedmi’ itd. Kako se ‘Romulova godina’ drastično razlikuje od sunčane godine, veoma brzo, već za kralja Nume (8./7. stoljeće p.n.e.), dolazi do prve reforme: umeću se dva mjeseca, ali ne na kraju, nego na početku kalendara, januar i februar. Tako je decembar i dalje ostao imenom deseti, ali položajem dvanaesti, kako je ostalo do danas. U latinskim se ispravama srednjeg i ranog novog vijeka rukopisno često ime prosinca ispisuje X-ber, od rimskog broja X = 10, a jednako tako i 7-ber, 8-ber, 9-ber. Ovo može zbuniti neiskusne paleografe, koji doslovno očitaju brojeve kao brojeve mjeseci.
Kalendar na Radovanovom portalu u Trogiru
Znatno je složenija etimologija slavenskog imena ‘prosinac’. Popularno je tumačenje kako ime dolazi od ‘prositi’, što se opet raznoliko tumači. Neki to izvode iz prosjaka koji zimi obilaze kuće moleći za konak i hranu da prežive zimu, drugi izvode iz molitvi (prošnji) koje se za Adventa upućuju u većem broju, a neki opet od ptičica, koje oblijeću kuće u traženju ostataka hrane. Ima i drugačijeg tumačenja koja nemaju veze s prošnjom. U glagolu ‘prosijavati’ prepoznaju oblačno vrijeme uz povremena prosijavanja sunca među oblacima. Ili istom etimologijom, tumači se kao vrijeme kada sunce konačno prosja, odnosno, dani počnu rasti. Treća etimologija kao ključan, prepoznaje korijen ‘sin’, odnosno sinj, siv, mjesec kada je priroda ‘sinja’, siva, dani su kratki i sumračni, nebo presvučeno oblacima, zemlja pokrivena snijegom, koji također djeluje više sivo nego bijelo. Dakle, ukratko možemo zaključiti da ne znamo kako je nastalo ime ‘prosinac’.
Nimalo ne pomaže još jedna zanimljiva činjenica. Prosinac nije kod svih slavenskih naroda naziv za dvanaesti mjesec. U nekim se narodima, ‘prosinac’ je prvi mjesec u godini. Tako npr. kod Slovenaca, Rusa, Ukrajinaca. No, kako je u tih svih naroda uvriježen internacionalni decembar, tako se ta jezična zanimljivost izgubila. Kod tih naroda postoji gotovo dosljedni pomak, pa se peti mjesec naziva ‘travanj’ i tako uglavnom redom.
No, blago slavenskih jezika poznaje još neke nazive za mjesece, u čemu opet prednjači hrvatski jezika sa svojim brojnim narječjima. Prosinac se zna nazivati još i ‘velikobožićnjak’, prema etimologiji blagdana. Tu ćemo naći ‘jurjevšćak’ (travanj), ‘velikomešnjak’ (kolovoz) i slično. Nevezano na blagdane, opet s malo nejasnom etimologijom, prosinac se ponekad naziva i ‘gruden’.
Na različitim kalendarskim prikazima, prosinac se, kao i ostali mjeseci, prikazuje kroz karakteristične aktivnosti, pretežito lov. Također mjeseci se često i rado prikazuju kroz odgovarajuće horoskopske znakove. Prosinac pokrivaju Strijelac i Kozorog, što je lijepo vidljivo na Časoslovu vojvode Berryja. Zanimljiv je i kalendar na Radovanovom portalu u Trogiru, no ostao je nedovršen, te prepoznajemo samo zimske mjesece, prosinac i siječanj, te veljaču.