Prvi dan Velikoga tjedna – Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se u Katoličkoj Crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palmovim i maslinovim grančicama.

Velečasni Dominik Jaić je u prijenosu mise na portalu Prigorski. hr iz župne crkve sv. Ane u Križevcima poručio sljedeće;

Današnje Evanđelje nas poziva promišljamo o dva značajna događaja, koja su krucijalna za našu vjeru. Prvo je ulazak Isusov u Jeruzalem, ponizni ulazak, gdje su ga ljudi hvalili i slavili kao kralja. Drugi događaj je događaj muke Kristove, druga strana medalje našega života, gdje Isusa muče, Isusa razapinju, Isus umire na križu radi našega spasenja.

Vidimo kako ljudi Isusa hvale i slave na ulasku u hram. Ta ista svjetina ga poslije optužuje i traži da se razapne. Zaboravljaju sve dobro što je Isus učinio. Zaboravljaju da je Isus učinio mnogima dobro, da je mnoge ozdravio, da je mnoge uskrisio, da je grešnicima dao smisao života, da je činio čudesa. Sve to zaboravljaju u par dana. Ta ista svjetina viče “Raspni ga, raspni!”.

To je dio našega života. Kako je lako naše srce sramotno, lažno, nestalno, nevjerno. Ne samo prema Isusu, prema našem Bogu, nego prema svakom čovjeku. Kako je lako optuživati, govoriti laži, iskrivljavati istinu, ne samo prema Bogu, prema čovjeku da bi sebe zaštitio, da bi sebe uzvisio, samo da drugi pati, da je drugome teško u životu.

U ova dva događaja se isprepliću mnogi likovi, koji su, možemo reći, tipovi vjernika, tipovi ljudi, tipovi osobnosti. U svakom tom liku, koju spominje Evanđelje, se može svatko od nas pronaći. Dobro je svake godine stati pred ovim izvještajem i promisliti malo, da nam malo proradi savjesti, da malo iziđemo iz te svoje oholosti i pitamo se “Tko je taj Krist, koji se daje za nas?”.

Što ja činim po tom pitanju, što je meni bitno u životu, što sam do sada smatrao bitnim? Krist je umro zbog našeg spasenja i da ga slijedimo po tom pitanju i da po tom primjeru živimo. Zato je bitno da nam ta savjest kaže malo drugačije, da nas uputi prema onome što je bitno, prema onim vrijednostima koje uzimamo zdravo za gotovo, osobito u ovim trenucima, epidemije, kada se moramo stvarati u novog čovjeka, jer to je ono na što na Isus poziva svaki dan.

Nakon ulaska Cvjetnice, Isus blaguje sa svojim apostolima, s onima koji su u trenutku propovijedanja bili s njime, a u trenutku njegove muke ga ostavljaju. Sjetimo se izvješća iz Evanđelja kada je Isus bio na gori preobraženja i kada su apostoli bili sretni i kada im je bilo lijepo, kada im je s Uskrslim bilo divno. Naš život ima dvije medalje.

S jedne strane to je ta sretna strana kada nas Isus poziva da budemo dionici njegova uskrsnuća i preobraženja, a s druge strane tu je Maslinska gora. Tu nam Isus ukazuje na drugu stranu našega života, koja nosi križeve, koja nosi patnju, koja nosi nesigurnost. To nije razlog da se Isusa odbacuje, da se bježi od Isusa, da bi nama bilo lijepo.  Isus nas ne želi varati, Isus na želi dati sliku prividnosti.  Naše patnje daju smisao njegovoj patnji.

Na Maslinskoj gori apostoli nisu bili sretni, bježe od Isusa, a Juda ga izdaje za nešto zlatnika. Nije kriv Bog, ako smo mi zli. To je samo pitanje kako se ja mijenjam. Juda očito nije vidio da mu Bog daje spasenje.

Kasnije Isus ide i na sud. Evanđelje nam prikazuje pokvarenost tog suda, toj nepravednosti na sudu, o tim sucima, koji izdaju Isusa, koji osuđuju Isusa. Ne osuđuju ga zato jer ga ne vole, nego zato jer imaju moć i u tom čovjeku vide istinu i tu se možemo pronaći.

Isus danas ide na križ, Isus trpi, Isus je bičevan, Isus danas prolazi po Križnom putu i tu susreće Šimuna Cirenca, čovjeka koji mu pomaže, koji ima sućuti. Jesmo li mi Cirenci? Pomažemo li ljudima u potrebi? Osobito sada u teškim trenucima. Što sam ja učinio da nekome bude bolje? Ili se samo žalim, ili mi je samo teško i samo pljujem po drugima.  Što sam danas učinio dobro za čovjeka do mene?

Pitali su nas koja je najkraća definicija Boga? Mi bi rekli da je Bog ljubav, ali to nije bilo dovoljno. Bog je ljubav, on je most u našim životima, kojeg ne razumijemo do kraja. Ali tu je Isus, onda znam što ljubav. To je ta ljubav koja nadilazi sve naše grijehe, sve ono što mi mislimo da znamo. Isus umire na križu, ali ih i dalje ne osuđuje, nego moli za njih “Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine!”.

Vidite kolika je to ljubav. Bog ne osuđuje, Bog ne ubija. Bog daje sebe da bi dokazao vjeru ljubavi. I u toj najvećoj patnji Isus brine za druge, ne proklinje, nego brine za druge. Tako majka ostaje bez muža. bez sina i ostavljena je na milost i nemilost i onda joj on daje sina “Evo ti sina, majko!”. Isus brine, Isus voli.

Promislimo možemo li biti bolji. Neka nam proradi savjest, neka iziđe ta naša oholost, naša sebičnost, sve ono što mi priječi put prema Bogu i prema čovjeku, jer to je danas veliki problem današnjeg života, poručio je križevački kapelan.

Na kraju misnog slavlja župnik Stjepan Soviček kazao je kako je pred nama Veliki tjedan koji je najveći za nas vjernike.

– Veliki četvrtak dan je posljednje Isusove večeri. Svećenici će služiti svete mise bez vjernika. Pridružimo se u duhu svetim misama. Veliki petak je za nas vjernike dan žalosti. Obvezuje nas post i nemrs da se odreknemo hrane i u tom odricanju da dadnemo prostora Bogu.

Velika subota da je Isusove smrti i njegova boravka u grobu. Poštujući sve odluke Stožera civilne zaštite dođite se pomoliti u crkvu sv. Ane Božjem grobu. Dođite pojedinačno, neka u crkvi ne bude više od 5 ljudi na razmaku 2-4 metra. Sveta misa na Uskrs bit će prenošena putem portala Prigorski.hr u 10 sati. Bit će blagoslov jela i pripremite obiteljske košare svaki u svom domu i imat ćemo zajednički blagoslov i vi ćete izreći blagoslov u svojim domovima – rekao je župnik.